Upotreba reči pokvarimo u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

On se zaljubio u tebe. TETKA: Bre, kako žali kad je čuo da si se prstenovala. DEVOJKA: Pa da pokvarimo. Volim biti milostiva gospođa, nego da se za trgovca udam. TETKA: To i ja kažem.

MATI: Da, ostavi se toga! Treba da usrećimo dete. OTAC: dakle, šta bi ti htela, da pokvarimo prsten? MATI: Dakako. OTAC: Jes čula, jedanput je bilo komendije u kući, više neće biti.

MATI: A otkuda? DEVOJKA: Ako ne pođem za Marića, ja ću se ubiti, znate? MATI: Kaži ti meni šta ćeš raditi ako pokvarimo prsten, a Marić ne dođe? DEVOJKA: Ja ću skočiti u bunar od sramote.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

I ti si se bajagi srdila kad su ti mene pomenuli, iako ti je u duši bilo milo. SIMKA: Velim, znaš, da nešto ne pokvarimo. AGATON: Ostavi ti to meni. Znaš me valjda; ništa ja do danas nisam pokvario.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti