Upotreba reči poklanja u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ona je neprestano u njega gledala. Na moje pitanje vrćaše glavom u znak da mi ga ne poklanja. — Zar ni ciglo jedan prst nećete da mi poklonite? Nisam se nadao.

Afrika

Crni danas kupuje obuću a sutra je već umoran što mora da misli na nju, i poklanja je. Novac koji zaradi ili prokocka ili ostavi, pri prolasku kroz svoje selo, porodici i prijateljima.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

MIŠIĆ: Bez koji se ne mogu dukati povratiti. JANjA: Oćite da mi otmite sa sila? MIŠIĆ: Što jedan poklanja, drugi, koj prima, ne otima. JANjA: Znajte što, gospodin notarius? Ta mi smo rod; ajde da delimo. MIŠIĆ: Bože sohrani!

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Kolevci, u kojoj dete u toku prve godine provodi najviše vremena, poklanja se velika pažnja. Ako se kupuje, nju onda treba da kupi svekar, stric ili otac.

Majka, pak, kumu poklanja košulju, a otac neko oružje (sablju, pušku ili veliki nož) ili lepu dolamu. Na kraju obrednog šišanja, kosa se pažljivo

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Ta stvar apsolutno nema cene! — Odnesi joj ovo... — poklanja haljinu cariniku, kome svila poteče u slapu niz krupne šake. — Ona će ti reći čim se bavim!

»Voliš li tatu? Reci teti, kako se zoveš, srce? Šta ti lepo recituješ! Najbolje na svetu, keve mi!« Nela joj poklanja par minđuša od ćilibara — poklon nekog davno zaboravljenog grčkog trgovca stokom na veliko. Ljiljana je oduševljena.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Onamo je opis stegnut, ovamo se ne zazire od lepe opširnosti. Dečja pesma ne poklanja preveliku pažnju samoj sebi; složena, odveć tražena forma bila bi u suprotnosti sa njenom prirodom.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

na nauku, naročito na nacionalne nauke, srpsku istoriju, istoriju srpske književnosti, kao što se i književnoj kritici poklanja relativno veća pažnja. Tada je Otadžbina bila ogledalo srpske književnosti.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

LjUBA: Pa da je vode kao slepicu. STANIJA: Ako je vode, ne vodi je tuđin, nego dever. LjUBA: I da se svakome poklanja do zemlje. STANIJA: Ka mlada nevesta. LjUBA: I da Cigani napred idu. STANIJA: Zato je svadba.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« Svi raspoloženi, pa i sam ćir Đorđe. Svečano je izjavio pred svima da ona burad poklanja. — Prezentirujem gi prijateljstvu. Ne tražim ni paru ćar!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Šta to čuh? Ozbiljni starci, imaju i bradu, — Uh, uh... — A ponekad kradu! Ako mi ko od vas ne poklanja vere, Misleći da se bavim intrigama, Nek bude! Od takvog ne treba mi plata!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Djever se ondje s nevjestom poklanja pred starješinama i s njome poigra, pa onda nevjesta dohvati češljem ljude do kose a popa do brade, te je daruju novcima,

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Jedno je izvesno: postoji Plava pećina i u njoj vila koja najhrabrijima poklanja bogatstvo i večnu mladost, a njeni glasnici su tri leptira. Jedan je zlatan, drugi rumen, treći plav.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I tako uzima Iketa tri groša od seljanke, koju nikad očima nije video, ali joj poklanja ogledalce, belilo, šećerleme ili đinđuvice koje vrede ni paru manje od tri groša, i seljanka prima onaj poklon i zaklanja

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Čini mi se da se suviše malo pažnje poklanja ovoj interesantnoj pojavi u modernoj poeziji, čak se ne zna tačno ni kakve je razmere uzela.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

200 Pažnja koja se poklanja ovim i njima sličnim, jedva uhvatljivim doživljajima, već je sama po sebi zanimljiva i ne može biti slučajna.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

SARA: Ona je bogata. RUŽIČIĆ: Šta je drugo bogatstvo Neg na čizmi štikle? Koje sreća poklanja Malenima ljudma, Da veliki izdaju, Da poznati bivaju.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Crni danas kupuje obuću a sutra je već umoran što mora da misli na nju, i poklanja je. Novac koji zaradi ili prokocka ili ostavi, pri prolasku kroz svoje selo, porodici i prijateljima.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

„Tiče l’ se roba to? I rob da zna? Ha, ha, ha!“ Grozno se smeje on. A meni, svome robu, poklanja Dva veka bola, jada, čemera: Na oštar kolac pored Pajsija Bratovu glavu besno udara; Pa da je gavran ne bi kljuvao,

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Svemogućega svetim imenom, Zaklinjem ti se onim prestolom Sa koga svemilostivna ruka Bezbrojnom svetu svetlost poklanja, Da ću te služit za jedno samo — Ne smem ti nikad ni spomenuti Ranjene duše bolan uzdisaj — Poljubac jedan, pogled,

Ropkinjama se ravna azijskim, Da ne povredi onu svetinju Kojoj se zemlja dične slobode — Od prastarina možda poklanja... (Maša se da poljubi Stanišu u ruku.) STANIŠA: Ne, snaho, — ne treba!

ĐURAŠKO: Davno te muška braća čekaju — Da ti pokažu one divote Što posle smrti pravovernima U rajskom vrtu prorok poklanja; Raduj se, more, i spremi dušu Da je hurija pogled nebeski Sa iznenadom svoga plamena Ne zbuni kako...

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

J. ima izvesnu ulogu u ljubavnoj simvolici. Na dan 1. maj momak ga poklanja svojoj dragani (ZNŽOJS, 10, 51). U narodnoj poeziji ispod j. nalazi se n ostelja za mladence (SE3, 16, 280; 316).

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Oni, pak, misliće da su torbe nešto što im poklanja manastir za oproštaj. Nikada neće saznati da sam ja za njih krao. Ali zar je to važno?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Crkvu voli, popove ne voli, i začas im dobaci neki prekor, ali crkvu gleda i poklanja joj obema rukama. „Da date opraviti one ripide! Zar je proti svejedno što nosate po crkvi one motke!

Mati mu je te noći zanemogla mnogo. Živela je još toliko da vidi kako sin njen rastura i poklanja nameštaj, posuđe, čak i odelo. — I tvoju ću bundu pokloniti, biće ti odmah lakše.

Lako korača, smeši se, ljubazno otpozdravlja, prijateljski pita ljude i decu: kako su, deci poklanja nešto šareno što vadi iz džepova — siromašne majke su decu tešile da ima to i to u čika Spidinom džepu, — skine

Petrović, Rastko - PESME

U ševara tri su lista: jedan crven, jedan plav, Jedan od zlata. Ševar se na sve strane poklanja, Jedan list veli: poljubi; drugi veli: zagrizi; Treći najzad: pojedi. Devojče potrča da ih uzbere.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad iziđe Kraljeviću Marko, pošta kapu pod mišicu baci, poklanja se do zemljice Marku, pa mu dade list knjige tanane. Kada Marko sitnu knjigu primi, stojeći je knjigu proučio.

dana, Okan biše, uzet ne mogoše; Marko s'ječe arapske junake, pa sve glave pred cara iznosi, a car Marku bakšiše poklanja.

“ Devojka se do zemlje poklanja: „Zdravo da si, delijo neznana!“ Al’ joj Marko poče besediti: „Draga sestro, Kosovko devojko, lepa ti si, seko, mlađa

Kad se triput obrediše vinom. Kajica ti na noge ustade, pa se svome on poklanja kralju: „Kranju Ćurđu, roditelju krasni, pusti mene međ' Madžare, babo, da se malo poigram s Madžari!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

nesmešten, svega uradilac i vladalac Gospod, kogano od straha strepi nebo i zemlja i vode, i svako mu se koleno poklanja na nebu i na zemlji, i ono što je dole, pod zemljom, — ne kroz koje anđele, serafime li, ili preko koje druge mu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti