Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Još su stajali denjkovi vezanih stvari: ćilimova, jastuka, pokrovaca. Trebalo je samo jedan dan, pa da se kuća sva ispuni. Ali ona, uvek tobož kao od velikog posla, nije mogla.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Pauk) 167 — U zrahu bijelo, kad na tle padne — žuto? (Jaje) 168 — U našega vranca trista pokrovaca? (Perje na ćuranu) 169 — U našega soldata sva košulja od zlata?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
133. U nas koza jakača, jaka sina rodila i unuka manita. 134. U naše babe kožne oči. 135. U našega bijelca devet pokrovaca, i opet mu se rebra vide. 136. U našeg ćaće resnate gaće. 137. U pete nišani, u nos zgađa. 138.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Mladen gleda kako ona, slušajući pažljivo šta joj on kazuje, odudarajući od crvenila, tamnoće sobnog nameštaja, pokrovaca, jastuka, pogureno ide od jastuka do jastuka, ispravlja, doteruje, dok majka mu tamo u kujni sprema večeru.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad su bili blizu Kupinova, — oko dvora sluge gologlave, a pušteni konji po livadi bez sedala i bez pokrovaca, nit̓ se čuju bubnji ni svirale, nit̓ se viju alaji barjaci.
Što s̓ pušteni konji po livadi bez sedala i bez pokrovaca? Što ne biju bubnji i svirale? Što s̓ ne viju alaji barjaci?“ Veli njojzi sluga Milutine: „Draga gospo, majko
pije rujno vino i za srećna puta boga moli, zato su mu sluge gologlave; što su vrani konji po livadi bez sedala i bez pokrovaca, pušteni su da se ponapasu, spremaju se dalek̓ putovati; bubnji bili, pak su i prestali; vijali se alaji barjaci, dunu