Upotreba reči polučiti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

razvje t v o j e proštenje, zato što s t o b o m ne živim i ono što| sam ja od drugih naučio t e b i ne soopštavam, polučiti želim.

na ovi način vesma sposobno sredstvo izmislio ne samo t v oj e blagoserdečno izvinovljenije i želajemo proštenije za polučiti, no i ješte višu t v o j u k meni ljubov i pohvalu zaslužiti.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Bez nauke, jer je nisu imali gdi polučiti, ali (to što je važno i veliko u životu) ne samo bez nikakove zlobe no i sa svakim naravnim čestnim svojstvom ukrašeni.

Pun radosti pristupim da mu celujem ruku, no on mi reče: „Bogu blagodari koji te je ovde doveo gdi ćeš polučiti sve što želiš.

polijelej — vrsta velikog svećnjaka u pravoslavnoj crkvi; vrsta pravoslavne crkvene pesme (psalm) Polonija — Poljska polučiti — dobiti, postići pone — bar poneže — jer, pošto ponirljiv — potajan, podmukao ponč — pounč, vrsta pića ponjatan —

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

RUŽIČIĆ: Vsjačeski. Obače ne vjesi li kim obrazom mogl bi az maloje pjenaz čislo pod lihvoju na sija vešči polučiti? JOVAN: Hej, panovi, budete kupit jedin pekni lanac za penjazi, a potom buđete obesit i buđete znat kelko je hodini, a

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

— pun POLOVAČE — bure od pola akova (akov, mera za tečnost od 50 l) POLOŽENIJE — stanje (u kome se neko nalazi) POLUČITI — dobiti, postići PONE — bar, barem, iako PONjATIJE — pojam POSEŠTENIJE — poseta POČEM (pokr. zast.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti