Lalić, Ivan V. - PISMO
(4—5. VI 1989) NOSTALGIJA Možda je bio vetar, koji sklizne Čujno, ko napadali sneg, sa grana, A možda pomak plamena što lizne Ivicu lista jesenjeg platana, Il možda duh zalutao u sobu Kroz zaključana vrata praznog stana, Il
Glasovi Pod kupolom od kosti. Dečiji su. Sekunde duge kao časovi. U nedremanom oku kamere Još jedan snimak. Pomak namere Osmeh na licu tvom, u bezobrisu. (21.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Samo neznatan pomak ruke, i miš bi hitro prevalio desetke metara, preletio kao velik žut leptir s mirne površine zida na lice slijepca