Upotreba reči pomamila u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle joj očajno doviknu: Nesrećnice, Peja im ubi čoeka! Ona se na to još više beše pomamila. Poče da viče, tako, da se nadaleko čula: Ubi ga, kažeš? Ubi im čoeka? Ej hej, Pajo!

Nepomičnost i nadmenost Isakovičeva, koji ga nije udostojio ni pogleda, bila ga je pomamila. Isakovič je, međutim, blistavim očima pratio konje.

U štalama je uplašila i pomamila konje, toliko, da su frktali, propinjali se, vrištali, rzali, kidali štranjge, preskakali plotove i jurili po avlijama, u

Matavulj, Simo - USKOK

— A, kučko, hoćeš mi domazeta! E, nećeš, božja ti vjera. — Jesi li se pomamila, babo! — reče knez ustavši. — Gotovo jesam, Drago! došlo mi je da zakukam iz sveg grla!

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

plavet postaje masna kao koža kita i slova nebeskog naslova više niko ne može da pročita šta im je krtica se pomamila pa izvrće oblake i činije a ptice pevačice pale su nisko po podrumima Srbije u ovo proleće dve hiljade i treće.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

VUK MANDUŠIĆ Bješe mi se snaha pomamila, bez putah je ništa održati! Otvara' joj knjige na proroke; neki kaže: „Na sugreb je stala“, neki kaže: „Splele je

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„A što?... što graješ, kao da si se pomamila!“ „Ja pomamna nijesam, no mije nevolja!...“ odgovori Joka dižući se. Njeno suhovljavo i žuto čelo bješe toga časa borama

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti