Obradović, Dositej - BASNE
nas koliko dalje možeš, zašto naša je narav taka da koliko znamo kurjake dalje od nas, toliko su nam prijatniji; a kako pomislimo da su gdi blizu nas, nešto nam se stužuje, pak oštrimo zube “ Naravoučenije Kad je ko poznat da je dvostruk i
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
serbezno pružiti pod svojim krovom i na svojoj postelji, da možemo bez straha zagrliti i poljubiti svoje čedo, a da ne pomislimo da će ona mala, plavokosa glavica pasti od noža turskog; digosmo se da možemo biti ono što je bog hteo, stvarajući
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Ispod kreveta sobe u potkrovlju ležale su stvari bez kojih ne bismo smeli ni da pomislimo na put. Bila je to Vladina plava sportska torba, par sandala; jedan nožić sa četiri sečiva, dve konzerve goveđeg
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Svejedno da li ja ili ko drugi. 1920. SUMATRA Sad smo bezbrižni, laki i nežni. Pomislimo: kako su tihi, snežni vrhovi Urala.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Kad dođosmo navrh Potočinah, ali sjede oko trista drugah; na svakoga zelena dolama, na svakome toke i oružje. Pomislimo: ko će ono biti? Kakvi gosti? — Nije im vrijeme. Kad ali je ono stari Ozro i birani za njim Ozrinići.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I mi smo tamo: je li nas strah, bojimo li se? Mi ne znamo i ne možemo da damo odgovor na ovo pitanje. Ponekad pomislimo, da tamo, na onom crnom visu, gde se počinje nazirati i koji ćemo uskoro napasti, možda, nema žive duše.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
koju prolazi da bi zasvagda promenila boravište - venac suhog cveća s mirisom tamjana i sveća, onda ne možemo a da ne pomislimo na svadbenu stilizaciju, u slovenskom folkloru dobro očuvanu, nevestinog odlaska iz roditeljske kuće kao pogreba.
Sumatre ili, bolje reći, za ovu prvu strofu: Sada smo bezbrižni, laki i nežni. Pomislimo: kako su tihi, snežni vrhovi Urala - pesnik daje sasvim konkretno objašnjenje: „Zagledan u mračne
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ljudi su već obnevideli od snežne beline, i upiru pogled u neki taman predmet, ne bi li malo odmorili oči. I tek pomislimo da smo na vrhu, a pred nama se izbočio još veći vis, i tamo vidimo mravlju kolonu vojnika koji zamiču. — Ah...