Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ostao je, zatim, samo jedan strašno ubrzani dah, a posle, samo mucanje pomodrelih usana, bez reči. Dok ju je muž držao u rukama, šapćući joj, i ljubeći je, pred svima, kao da su njegovi poljupci mogli da
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
vole, počeo je sad i kosu da gubi; vlasi mu ostajahu na prstima kad bi zorom, pri umivanju, izvlačio glavu iz vedra. Pomodrelih usana, počeo je teško da diše, a bolove u stomaku snosio je već kao nešto neizbežno posle jela, našto se beše navikao.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zaori se urlik sa Bardanjiola sirotinje bedne i klisura pustih, zaplakaše svaka porodica gola silna slava sa pomodrelih usti. Tebi, jer tebi je sam bog dao vlast jer nikad nisi zaboravio te stene ponosne, sure, orlovite.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Ne čudi se što ti ovako bez uvijanja govorim — nastavio je „Mentor pomodrelih usana”. — Nema smisla da zamuckujemo. Ja sam danas na onoj tački na kojoj ćeš ti biti za nekoliko decenija.
Tome nisi kriv ti: tako to već ide!... Želio bih da se opet sastanemo za neke dvije godine... Prevario se. „Mentor pomodrelih usana” bio je i odviše darežljiv. Do kakvog-takvog zalječenja proteklo je beskonačno dugo vrijeme.
Prisjećam se riječi koje mi je, još mladu, govorio „Mentor pomodrelih usana”: „Dobro si učinio, sinko, što si se odbio u svijet! Naš je kraj dobar samo da se čovjek u njemu rodi.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
snage uz oštri fijuk kosâ i srpova razlijegala se silno, protegnuto, u vrelom drhtanju bijelih oblih grla, ispod pomodrelih gorskih visova. Ranom zorom otiskivaše se nebrojeno blago od Reljinih torova.