Upotreba reči pomodri u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ne dâ! — odgovori crkvenjak. — Ko ne dâ? — upita pop čisto ne verujući. — Ne dâ učitelj! Pop Vujica samo pomodri kao čivit i ućuta. Otada pop Vujica omrze na učitelja Grujicu i naumi kako bilo da mu potkuje opanke.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

(tako su još uvijek nevojnički, familijarno, zvali svoga komandira), a ovaj, čujući da predlažu pomoć bjeguncima, samo pomodri u licu i razdera se ogorčeno i preko potrebe glasno, kao da sam sebe zaglušuje: — E, vi tamo, kreći već jednom, što

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Marka još nema, a nevjera očiglece prijeti; naslućeni hladni zapadnjak najednom jako duhne, more se naježi i jače pomodri, i silni šum zatutnji iz daljega u prostoru.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti