Upotreba reči pomoliš u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— O, moj imenjače, nevoljo moja, a ja još mislio da te jutros, u svetu nedjelju, pošaljem u crkvu da se i ti zeričak bogu pomoliš. Aja, bome, ne smijem. Ti bi se tamo bečio u svetitelje ko tele u šarena vrata. I šta bi mi onda kazao dragi bog, a?

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

SULTANA: Ih! Dokle ćeš me jesti, Luciferu, tako da ti reknem! Tri stotine vraga iz tebe se vitlaju, kad pomoliš taj tvoj jezični jezik. — Oh, Bože! Zašto sam došla u ovu kuću?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Pomišljao sam tada i na vas, kako sedite ovde, pijete kavu... — Pa nas tuku granate. Ne smeš nos da pomoliš... — Navikli smo već na to. Ali bre, brate slatki, zamisli: more, pučina, torpedo, ajkule... A ja plivam kao sekira.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti