Upotreba reči pomrlih u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Glasovi tih zvona bili su mirni i svečani kao glasovi davno pomrlih sveštenika. VEČERNjE Mala, snežna seoska crkva, na rudini, pokraj grozničave zelene reke.

Afrika

Ona je za njega simbol vaskrsnuća i zagrobno stanište duhova svih pomrlih predaka. Ta riba je roditelj plemena i njegova udarna snaga. Ubiti tonguavanu je najveći greh koji se da zamisliti.

Pandurović, Sima - PESME

U pokrovu je, hladna, mrtva, bleda, Divna k’o zraci pomrlih ideja, Sva ljubav Moja u velikom danu, Mrtva, — to jutro života i sreće, U moru suza utopljena davno, U moru suza i

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

krizanteme, dugo su sa katedrale pevala stara zvona, a glasovi tih zvona bili su mirni i svečani kao glasovi davno pomrlih sveštenika. J.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Tavani građanskih kuća — sabirališta ostataka smrti! Sanduci stare prepiske, sanduci odjeće i stvari pomrlih osoba, isluženi predmeti svakodnevne upotrebe, koje nekakav smiješni malograđanski pijetet čuva ustručavajyći se da ih

Petković, Vladislav Dis - PESME

gleda ispunjen očima Onih koji neće zaspati nikada, A od kojih duša često se otima; Da mrak mene gleda sa izrazom sviju Pomrlih oblaka i mrtvih očiju Čini mi se da se otvaraju vrata Od grobnice sveta, zaspalih zemalja, Da ustaju dani iz pomrlih

oblaka i mrtvih očiju Čini mi se da se otvaraju vrata Od grobnice sveta, zaspalih zemalja, Da ustaju dani iz pomrlih sata I da mrtvo vreme mirno se pomalja. Vidim jednu zvezdu u obmani više I osećam kako tišina miriše.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ona je za njega simbol vaskrsnuća i zagrobno stanište duhova svih pomrlih predaka. Ta riba je roditelj plemena i njegova udarna snaga. Ubiti tonguavanu je najveći greh koji se da zamisliti.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Šeta po groblju, nadgleda, čita oproštajne reči pomrlih Grka, sastavlja ih, čini mu se da čita u kamen ispisanu grčku knjigu, beleži ponešto za monografiju načelnika grada.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Nosići im pomodreli od zime. Svi su nosili na glavi neke stare šajkače, sigurno od pomrlih vojnika, da su im uši bile poklopljene.

Petrović, Rastko - PESME

Čudna nam želja duše potkrada: Da duša pomrlih stolu bude prizvata; U čas evo Dantona, za njim evo Marata: Bolno se grče prsti i lede, A glas je suh i bez jeka, Ponoć

Šantić, Aleksa - PESME

uz pratnju leptira snježni' I tihi šum sa grana, Ti, draga, išla si meni Kô sreća pomrlih dana... Vjetar je mrsio lako Po tvome njedru vlas, A za tobom je stizô Grličin topli glas.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti