Matavulj, Simo - USKOK
Prvijeh trenutaka svi posmatrahu s najvećom pomnjom, pa se počeše čuditi i uz Mrguda uzvikivati: „Viđi đavola! Viđi ti, molim te, đavolje rabote!
Ostali s pomnjom slušahu pjesmu, koja pričaše, kao obično, o pokolju, ili megdanu kakvom. Oba duhovnika bjehu pod kamilavkama.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Mali Milun nadvio glavu pa gledaše sa velikom pomnjom šta mu Janko radi. Joka, Milica i Stane sjedile su malo po dalje i rabotale ženske radnje.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Čučeći prevrće vlažno kamenje i prstima miješa crnicu da izvuče crvića. Iskopane polaže s pomnjom u komad suve tikvice na lažinu, pa, kad ih je iskopao podosta, smjesti se na stranu dražice, dokle sunce još nije
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda Jovo sagnuo se nad sto, prebira nekakove stare biljege, čisti ih i s pomnjom polaže u jednu kutijicu. — Došao si, — veli mu. I zaklopivši kutijicu stavi je na stranu.
—Potvrdio je glavom, — veli Krilo. —I čuo sam: „Radi” , — prihvati Ždrale. Pokriše bolesnika po glavi i s pomnjom skupiše kabanicu oko njega, pa se nadniješe nad vatru. — Još jednu čašu za dobra puta! — nudi ih Ilija i nalije.
— Presmoči se kruhom, — veli mu. Ali Rade neće da se ničega dohvati. Tada stara s pomnjom opipa meso s kosti i podijeli ga djeci, a Radi pruži očišćenu plećku. — De, vidi, Rade, — zamoli — ima li zla u njoj?
mazgu umiri i s drugom dvojicom gospode pomože presvijetlome gospodinu da sjaše, i tako njegova presvijetlost sa svom pomnjom stupi na zemlju. — Nisam se prestrašio! — reče, rukujući se s Ivom.