Sremac, Stevan - PROZA
A bila je prilična; držala se još dobro, iako se poodmakla malo od proleća života svoga. Ali što je bilo nekad lepo, ostaje ipak lepo, kao što su, što rekao neko, klasične
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sreća, de će me, zafaljujuć' presvijetlome, ova komisija okrpiti. Ma požurimo! — prekide govor, opazivši da su gospoda poodmakla.
promuca glasom koji očito navještavaše suze. —Kate! — javi se Ivo, kad se poodmakla nekoliko koračaja. Djevojka se okrene. On joj se tek primjetno osmijehne i još jednom reče: —Zbogom!