Upotreba reči poslije u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ja čujem da je kod Alekse — reče Kruška i upilji u nj. Miloš sasvim naivno odgovori: — Može biti. — I, poslije, čuo sam da se ona tamo sastala sa onim lopovom, Stankom. Miloš opet poče gubiti svest, preblede kao krpa.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ona je služila crkvi i selu, dakle popu. — Poslije ću vam i o njoj pričati. Cijelo je selo bilo popov spahiluk. Zapovijedao je kmetu, a kmet selu.

— A šta će njima dvoma dobro? Ni kučeta, ni mačeta! Dok su još živi, biće im dosta, a poslije — narodno je i bilo. Poodavno je već kako pop ne može da mahne kosom, ni da zakopa motikom, ali zato je on ipak uvjek

On vodi brigu o cijelom selu. Čas je u jednoj, čas u drugoj njivi, sada u školi, poslije u crkvi. Imao je svuda posla, svuda je i stizao, i svuda je trebala njegova pamet.

Prije, još davno, i kad je kakav svetačac, pa i petak, nagura se puna crkva žena, ali pop jedanput, poslije službe u petak, stade pred oltar pa poče govoriti; da je bog ostavio nedjelju i praznike za crkvu; da se u ostale dane

A poslije službe: cmok! Pozdravljaju se i oni koji se prije ne htješe ni pogledati, i kmet istavi kolac kojim je bio podupro vrata

Ali kad poša namiri po našem računu tako pedeset i pet godina, počne nešto uditi, svako jutro povraća, a poslije nekoliko mjeseca i noge joj počeše otjecati. Ne može više ni hljeba da zamijesi.

Velika je služba bila taj dan, divno je pop pjevao. A poslije službe veselje na sve strane. Puna i krčma, pa sve nazdravljaju popu i njegovu domu.

i oprosti!” Poslije joj se, valjda od bola, razvuče lice, trže se jednom i onda kao da se osmjehnu i kao da otvori malo ruku, kad joj

Piju ljudi, a žene othukuju i uzdišu, a u čaši nestaje rakije. Šta je pop radio sam na grobu, to niko ne zna. Tek poslije jedno po sahata vrati se on, i istom stupi na avlijska vrata, a dijete u sobi zapišta.

A i Ikonija je ostarjela, da se jedva drži na nogama. Šta vi — veli — mislite? Da se dogovorimo mi, pa poslije da zapitamo i druge pametne ljude; da vidimo šta će oni reći. — Ja velim da je opet date meni u kuću — reče Gluvić.

A dok ona odraste, neće se pisma tako rijetko pisati kao sada, nego će svaki čovjek morati pisati pisma. A, poslije, u školi se uči: zemljopis, sveštena istorija, prva i druga znanja.. — Ne bi bilo rđavo! — reče kmet.

— Pa da ogledamo, a? — reče kum-Ninko. I tako Mara ostade kod oca, a pođe u školu. Na jedno po godine poslije toga naprasno se razbolje pop, zakovrnu odjedanput, i već mu se čini da neće ni noći živ dočekati, pa zove Ninka,

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ona je promišljena; nije sila živinska, već nešto slatko i dobrostivo koje od ljubavi dolazi i ljubav rađa. Ukopani poslije toliko stoljeća u neznanstvu, jošter nam je tanana pamet, slobodan razgovor i oštra misao.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Da bi im misli bolje tekle, čiča i krčmar uzeše u pomoć i jednu bocu rakije travarice i poslije mnogo znojenja, uzdisanja, štucanja, zijevanja i lupanja po čelu, sastaviše ovakvo pisanije: OGLAS I PROGLAS Iz koga će

A kad bi neka od njih zadrijemala, ona bi se omakla i razrogačenih očiju kliznula niz glatko nebo. Tek malo poslije vidjeli bismo je kako se ponovo oprezno penje iza tamnog usnulog brijega.

onu mišju rupu i reče mi: — Prijatelju Tošo, idem da vidim ko ima unutra, a ti pogledaj da li je Šarov ostao živ poslije ove tuče od krušaka. Prorok se izgubi u onoj rupi, a ja krenuh do Šarova.

Sad sam dolijao! — Ja ću tebi pokazati kako se tresu tuđe kruške — gunđao je taj Neko noseći me. Poslije kratkog vremena čujem škripu vrata i osjetim primamljiv miris čađave slanine. Znači, stigli smo u neku kuću.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Vuk piše: „Dijete koje se rodi u košuljici, zove se vidovito; i takovi poslije čovjek (pripovjedaju), ili žena, ide s vilama, i zna više nego drugi ljudi.

ovaj drevni običaj: „Prigodom porođaja, osobito prvoga, svi rođaci i prijatelji šalju rodilji na dar jela od kojih se poslije zgotovi večera zvana babine.

„Tri dana poslije poroda okupa se rodilja u vodu, u koju je metnula tri oraha, a onda stane na sijeno. Vodom kupa se zato da dobije hrane

pa nose crkvi, taj ljetorast meću pod crkveni prag, prelaze preko toga u crkvu i druga čeljad, ma ne znaju za tu šibu. Poslije službe izlaze iz crkve. Ko je podmetnuo šibu, taj je i digne, pa nosi kući.

Matavulj, Simo - USKOK

Tvrdilo se da je kažnjenik graf, poslije da je princ, i čak da je u rodu s carskom kućom. Govorilo se: „Bog sâm zna šta bješe skrivio taj koljenović, kad ga

— Aoh, doboga — učini Primorac uzdahnuvši, pa poslije kratka ćutanja zapita: — A čemu se narod izbezumi, da od boga nađe? Što mu bi, te poluđe odjednom, cipan cio?

Puro mu objasni: — To je jedna od onijeh stotinu i šesdeset što je car Veliki Petar poslao vladici Danilu, poslije boja na Carevu Lâzu. Još samo jedna ima u našem plemenu.

Još samo jedna ima u našem plemenu. Ovu je svojom rukom dao ovome Mrgudu vladika Sava, poslije onoga velikoga boja na Kčevu, đe je Mrgud već bio barjaktar. Poslije mu je i Mali Šćepan pritvrdio...

je svojom rukom dao ovome Mrgudu vladika Sava, poslije onoga velikoga boja na Kčevu, đe je Mrgud već bio barjaktar. Poslije mu je i Mali Šćepan pritvrdio... — I knjaz Dolgoruki — dopuni starac. — Da.

I znaj lijepo, da ne ležah u ranama, ćaše me vladika povesti sa sobom u Rusiju. To mi je rekao poslije, pošto se vratio. Pošto se izvidah, oženih se. E, bratikoviću si mi moj krasni, đe ono ostadoh, dokle ono dođosmo?

Pa bio sam s carem Šćepanom i ovđe na Njegušima, u kući guvernadura Joka Stankova. Poslije, kad zbog njega, zbog cara Šćepana, udariše na nas tri vojske: bosanski vezir Sulejman-paša od Nikšića, rumeliski

Pa mletačka gospoda, pa poslije onaj ćesarski đeneral Vukasović, pa ko zna koliki još? Knez ga ublaži: — To je istina, strikane.

bilo njekad mletačko, da je Napoleon razorio mletačku državu, da je primorje po ugovoru pripalo ćesarovcima, da su ga poslije Francuzi preuzeli, da su ga Rusi i Crnogorci otimali od Frâncuza, ali to je znao u glavnome.

Onaj najveći doglavnik Napoleonon, onaj što je glavio stanak s vladikom na Trojice, pa mu mi ne dadosmo da ide, pa se poslije s njim sastao u Kotor? — A, a, a — učini Stijepo. — Mrmonja! — Mrmonja! Mrmonja! — Mrkonja!

Vladika nam reče da će se onamo i presjeći čvor, da ovo bjehu samo čarke, da će se poslije onoga megdana znati na kome je carstvo! Naših i Primoraca više od polovine vratiše se kućama.

Tu, nakon ure i po žestoka boja, provalismo u šanac, a Francuzi pobjegoše u grad. Sutradan, poslije kratka boja i sa suha i s mora, preda se Koručula.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Promenu tona, koju je uslovila tema, zapažamo i u pesmi Poslije žetve Nikole Šopa (1904—1982), u kojoj je naslikan iznenadni mir njive posle skidanja letine.

Milićević, Vuk - Bespuće

I navikao se kasnije, kao što se čovjek na sve navikava. Poslije mu je godio onaj studeni dah koji je provejavao kroz zamrzlu kuću. I on u njoj zamiraše polako.

na javnost i pred sud; užasavajući se od sramote i poniženja, boreći se sa pitanjem časti, misleći sa užasom na zatvor i poslije toga na beznadan život u izgledu; iz strahovanja da se sam ne kori bezutješno i ne kaje gorko kroz cio svoj život, i iz

u zidove, dolazio s vjetrom; ta užasna nesreća jedne matere zavijala je u crno sve oko sebe svojim jadom i kukanjem. Poslije petnaest dana, pošto je uredio stvari, neraspoložen i nervozan, ne mogući izdržati lelekanje i pisku zakrvavljene

Uvijek ga, i poslije, poduzima isto osjećanje jeze, uvijek ga potresa ista groza kad vidi sunčano proljećnje jutro poslije 2kiše: po travi i

Uvijek ga, i poslije, poduzima isto osjećanje jeze, uvijek ga potresa ista groza kad vidi sunčano proljećnje jutro poslije 2kiše: po travi i po lišću bliješte kapljice i lako se, s jednim ugodnim i toplim šumom, stresaju; drveće u cvijetu

On se sjećaše nje kao malog djeteta koju je kasnije zaboravio; začudio se kad ju je, poslije toliko godina, ponovo spazio i našao kao izraslu, vitku djevojku, s crnim očima, razlikujući se od ostalih seljakinja

U njemu je bilo nešto uzdrhtalo i uznemireno poslije sastanka sa Jekom; on osjećaše da ravnodušno upropašćuje jednu mladost i podlački gazi jedno srce; on se uvjeravaše da

I kad je ona odlazila, on se ponovo korio i ostavljao stvar za sutrašnji dan. Pa poslije ostavi i te misli na stranu, ne misleći kadgod ni na šta i bojeći se da misli; bio se pustio životu neka ga zanosi kud

Gavre Đaković gledaše ga kako se ljulja cestom, poštapajući se na jedan debeli, prosti štap, i odlanu mu u duši. Poslije se pokaja. Biće uznemiren, Možda ima još neko s njim kad je uzeo dvije sobe.

I poslije podne, kad su niz brdo silazile gomile žena, kad radnici uzeše ponovo od sunca ugrijane alate, kad se inžinjer lijeno i

I poslije pola sata, on više i ne mišljaše na nju. Ništa više nije bunilo njegove misli; on je često nije ni primjećavao.

Vidio je da joj je još uvijek bilo žao što ju je ostavio tako naglo onoga dana. Pa poslije razgovora, on je opet postajao stari i puštao se sa uživanjem svojoj čami, ne trudeći se da daje mislima izvjestan

Radičević, Branko - PESME

Kada glednem tvoje stene divne, Srce mlado u meneka živne, Jera ovde poslije Kosova Sunce srpsko granulo iznova, Očistila s' ona velja bruka Što okalja Srbina sa Vuka.

prekomorka, Turčin pada u zelenu travu, Ljuba k njemu pa mu skida glavu, Te je meće dragom više groba, Verna ljuba i poslije groba. Crna Goro, gnezdo sokolova!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

se i pokoja ljubavna tajna između kakvog prijašina i neke žene, pa se prilježnom čtecu i brk nasmije, a ne mora baš poslije svakog zapisa pljuckati u stranu i psovati oca nepoznatom kalem-efendiji.

Poštetljive muškarce u našem kraju još odavna su uobičajili nazivati „mlinarima“. Počelo se to množiti poslije prvog svjetskog rata.

Stara gazdinska kuća, otančala poslije svjetskog rata, prorijeđena španskom groznicom, nije se lako predavala. Još uvijek je držala slugu, a to je bio

Za nestrpljiva zemljodjelca to je siguran znak da nastupa pravo proljeće (poslije toliko lažnih nevjernih najava!), a za onu rijetku nemirnu čeljad sklonu skitnji, to je, opet, poziv da se kreće s

Za njima se ispili kalajdžija Mulić, garav i veseo, a ubrzo poslije njega, kao da ide u potjeru, dopraši, još veseliji, naš seoski pjesnik Buro.

Gonetalo se tako i naklapalo, ispitivani ljudi po selu i tražen slikar bradonja, koji se nekud bez traga izgubio, a poslije mjesec dana evo ti Save natrag.

Čak i zaplakaše starci, ali sve onako u tišini, ništa ne zboreći. Tek poslije duže stanke djed se promeškolji na bukovoj kladi, pa će ti upitati: — I šta to bi s tobom, brate Sava?

našao se s Danom u plitkoj vrtači pored kuće i tu su, pod kržljavom lirskom, jedan drugog obrijali krnjatkom stare kose. Poslije toga prvog brijanja u životu, kad iziđoše na pašnjak, izgrebani i krvavi, odjednom osjetiše da su oni jedan drugom nešto

Eno je na našem starom groblju, bar je mrtva među svojima. — A ti se nikad ne oženi, a? — ote se djedu poslije dužeg ćutanja. — Nikad! — potmulo odvali gost, kao da zatrpa posljednji prolaz kud bi mogla proći riječ i živ čovjek.

Pola sata poslije bombardovanja stajao sam u dvorištu i zamuklo zurio u ostatke svoga tavana. Raskriven, surovo izložen suncu i svačijem

oka spazi kako se oniski Kozarčani, omladinci, prebacuju preko niske ograde za Mikanom i njegovim otmičarom. Poslije desetak minuta, izgreban, gologlav i samo u čarapama, Mikan dopuza uzduž zida do bratova zaklona.

— Jeste, strinu im njihovu, a poslije tri dana i sami se ošišali, dobrovoljno. — Samo su bombaše i mitraljesce ostavili neošišane.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

„Podajte“, reče, „tako ne bili prokleti.“ Potom car umre. Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noć stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka,

tako po carevoj zapovijesti i učini, mehane postave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica, carski sinovi, tražeći sestre svoje dođu u jednu od tijeh mehana da zanoće te učine tu

vremena ovi trojica, carski sinovi, tražeći sestre svoje dođu u jednu od tijeh mehana da zanoće te učine tu konak, a poslije večere dođe mehandžija i u razgovoru šnjima stane se faliti šta je on junaštva počinio, pa onda zapita njih: — A jeste

— veli sokolovski car. — Bolje tebe našao, zete! — odgovori njemu carević, pa odmah sednu večerati. Poslije večere pita car šuru svoga kud je pošao, a ovaj mu odgovori da traži Baš-Čelika, i sve mu redom priča.

Ja bih rekao da je živ tvoj čoek, pa on te uči. A ona se poče kleti da je niko ne uči, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana dođe joj čoek, ona mu sve kaže kako još nije mogla doznati od Baš-Čelika đe mu je junaštvo, a čoek joj

Sad ga car zatvori u jednu sobu do koje je bila jedna velika soba gde je bila carska kćer u kavezu. Ovaj je siromah poslije domišljao se, što će i kako će, kad uveče, moj brate!

Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijeće joj mijenja, uhvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.

i popije a poslije svijeće joj mijenja, uhvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.

pa uzme kuplaču te od oranije do kazana, od kazana do oranije, ondale kusni, ondale srkni, dok sve ostavi prazno, pa poslije i sve piće popije i dođe carskom zetu pa mu kaže, da je on sam večeru svu pojeo i da mu još nije dosta.

To se sve dogodi dok bi nabrojio pet. Otalen pođe dalje i poslije mnogoga putovanja dođe u treće mjesto, gdje vidi ovo čudo: preko polja lete ovce, a na njima jašu ljudi, i to tako da

Oni se tome začude, pa ga pitaju je li dolazio starac. — Ručajte, ručajte — veli on njima — pak ćete poslije vidjeti je li dolazio.

Zatim se skide s magarca, veza ga da pase, a sam sjede da večera. Poslije večere metnu jedan panjić pod glavu a maramom pokri glavu, i leže da spava.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

da one dođu da im ja komendiram vođe dva, tri mjeseca, da im dam u šake vile i motiku, pa, brate moj, ako bi im to poslije trebalo, nek me posijeku đe sam najtanji... — E, pa ne mogu svi da plaste i kopaju.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Pa ove godine nešto zakunja pa poteže pa umre, a domaćica mu s đecom diže se rodbini. I sad si ti drugi, što dođe poslije njega, koga ću da služim. — A kako se slagao s kmetom i popom i sa seljacima? — Pa lijepo, gospodine.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

A kako im ćaše biti da znadoše što bi s njim, pet mjeseci poslije, u Duzi. Jadna Vira slutijaše mu pogibiju, pa se dugo molijaše Bogu da joj brata i sada spase.

no se udubio u svoj posao mirno i hladno, otprilike kao što bi se seljak zabavljao oko samara, kome treba popravke. Poslije onijeh serdarevijeh riječi niko ne progovori.

Ostade Stana sama, s predivom u ruci i zamišljena. VI Toga istog dana, poslije jutrenje, starac Vladika sjeđaše na gumnu, pred cetinjskim manastirom.

“ Pošto se obrediše rakijom, započe serdar iz tiha, a sve od početka, kako je udesio Janka i prihvatio ga i šta je poslije s njim bilo, pa završi: „Eto, braćo, čuste! Junački mi zamijeni Miluna, te mi je on danas usred srca!

Iz jedanaest crkava Njeguškijeh, narod je vrvio. Toga dana, leturđija se odslužila ranije negoli obično, jer poslije službe popovi se raziđoše po selu, da čitaju slavu po kršnjacima.

“ odgovori on, isto odbijajući dimove i naelak. „A što znaš?“ „Znam e će doći!... Poručio je po perjaniku, a krenuće poslije leturđije!“ Svi se obeseliše. „Bogu fala!“ reče serdar.

Svi razumješe da to bi potonja od Jankove strane, ono što veže jali driješi. Adolf ga je dugo gledao poslije tijeh riječi, pa mu potrese rukama. „E, sad da liježu ovi ljudi!“ reče Janko. „Prostrite im ovdje.

“ Adolf se prenerazi. „Da, prijatelju moj, noćas sam se uvjerio da mi se sreća smilovala, poslije teškog vremena...“ On sve iskreno ispriča prijatelju, pa u zanosu, dodade: „Zar nije sreća u onakome divnome ženskome

Pa kad nas Bog pozove, nećemo li se, poslije tolikijeh jada i nevolja, što pretrpijesmo, nećemo li se zadovoljiti svijetom rastati, kad ostavimo tako u kući?

Udala se toliko da se usiđelicom ne nazove. Domaćin joj umrije poslije tri godine, a ona se vrnu s jednijem muškijem djetetom što ga je imala, u rod.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

“. Puha ka’ i hodža na tikvu. — Pripovijeda se kako se nekakav hodža opario jedući kuhane tikve (bundeve), pak poslije pirio na tikvu i kad je vidjeo u polju na vriježi. Što govoriš, to meni, a što misliš, to tebi.

Mirucaju! — Kad je nekakav veliki pomor bio, zapita neko popa mru li ljudi, a on nu odgovori da mirucaju; ali kad poslije nekoliko dana umre i popadija, odgovori pop na takovo pitanje: — „Pomrije sav svijet“.

Kud je, snašo, u to selo put poslije ručka? — Zapitao nakakav putnik mlade pred kućom, đe je bio stao da se napije vode ili da zapali lulu, a ona mu

— Pripovijeda se da je kazala žena mužu kad joj on rekao da ona ide po rđavu putu, pa kad je on poslije uhvatio u tom poslu, a ona stala kriviti njega zašto je slutio. Što se ti poljubi s njim?

Ovi što se okladio pođe za njom (poslije nekoliko vremena) i zapita je: „Babo, u koje si doba?“, a ona odgovori: „Osam mi manjka, a devetu ćeram“.

i to će proći“. Putnik se nađe u čudu pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugoga vremena vrati natrag, i došavši opet u ono selo dozna od seljaka da je car, čuvši kako je gospodar svoga roba

“ MACARUO Macaruo je dijete koje umre nekršteno, pa poslije (kao što se pripovijeda) u grobu oživi i iz groba kašto izlazi i malu djecu muči i davi.

Samo on može da ubije grobnika. VUKODLAK (VAMPIR) Vukodlak se zove čovjek u koga poslije smrti 40 dana uđe nekakav đavolski duh, i oživi ga (povampiri se).

Idući tako po svijetu dođe na konak nekakome terziji. Kad poslije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti, gost mu se potuži kako ga mori móra, „Nego, — veli, — dok ti još radiš,

u marčanoj svijeći (luni), pa prije nego je kršten, prijeđe preko njega mačka ili drugova kakova pogana životinja, zato poslije ostane nesrećan, te ne može imati nikakoga zanata niti postojanoga posla, nego se smuca kojekuda, i svojom

Poslije toga dođe onaj što je gledao iz prikrajka da novce iskopa, ali se ujedanput od nekuda obre veliki strašan bik i navali

Takovi đaci poslije zovu se grabancijaši, i idu sa đavolima i sa vilama, i vode oblake u vreme grmljave, oluje i tuče. GAVANOVO

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

U tom neka me pravda Dositije, koji je u ovakoj struci pisanja, gotovo poslije trideset godina, popravio svoju jednu pogrješku, pa još nije pogodio, kako bi trebalo. I. ZLA ŽENA.

tako tebi valja!“ Pa otide svojim putem i ne nadvirujući se nad rupu. Poslije nekolika dana ražali se čoveku, pa | stane u sebi govoriti: „Ajde da je izvadim, ako još bude živa!

I opet došao da je izvadiš! Ta ja sam u tu rupu upao prije toliko vremena, pa mi je iz najprije istina bilo teško; a poslije sam se bio kojekako navikao; ali kako ta prokleta žena dođe k meni, malo za ova nekolika dana ne crko od njezina zla:

“ Čovek uzme travu, te ostavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom, i rastanuse. — Poslije nekoliko dana pukne glas, da je bolesna careva kći, ušao đavo u nju.

sina, pa ga uvedu u riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinu kćer, i pokloni mu car pola carstva svoga! Poslije nekoga vremena otide onaj isti đavo, te uđe u kćer drugoga većeg cara, koji je bio komšija s ovim.

ja ti na to ne umijem ništa kazati, nego idi premudrome (t.j. Solomunu), on će ti znati kazati, šta je bolje; pa dođi poslije, da mi kažeš, šta ti je rekao.“ Onda čovek otide k Solomunovu dvoru.

69. Od bijela kamena postalo, aljinu ima rukom negrađenu, od glasa njegova mrtvi ljudi ustaju, a poslije smrti krste ga. 70. Ozdol gvozdeno, ozgor drveno, a u srijedi mesano. 71.

U tome neka me pravda Dositije, koji je u ovakoj struci pisanja gotovo poslije trideset godina popravio svoju jednu pogrješku, pa još nije pogodio kako bi trebalo”.

Pripovijetku ovdje 1. (Međedović) i 49. (Međed, svinja i lisica) ja sam slušao od Tešana Podrugovića, pak sam ih poslije pisao kako sam ih upamtio; 18. (Za što u ljudi nije taban ravan?), 32. (Pepeljuga), 37. (Zla žena), 41.

(Solomuna proklela mati), 44. (Laž za opkladu) i 48. (Sve, sve, ali zanat) slušao sam još u Tršiću, pak sam ih poslije pisao kako sam se opominjao, a 47. (Dva novca) slušao sam u Novom sadu od jednog prosjaka, pak sam je poslije pisao; 2.

(Dva novca) slušao sam u Novom sadu od jednog prosjaka, pak sam je poslije pisao; 2. (Čardak ni na nebu ni na zemlji) napisao mi je u Berlinu 1844 godine knez Mihailo M.

I tako se dijete malo poumiri i ostane u pećini. Poslije nekoga vremena dijete opet navali da ide u svijet, i kad ga međed drukčije nije mogao odvratiti, a on ga izvede pred

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Isti fratri, iako su, poslije boga, najviše štovani ne mogu izmaći tome narodnjem krštenju. To je, dakle, prosto običaj, njeki zao običaj ako ćete, ali

Ma na koga si se uvrgâ, ne bilo te!... Poslije tijeh riječi nastao bi tajac i svi bi se pogledi stekli na Čmanjka, a on bi oborio glavicu, znajući lijepo da je kriv

moglo biti, ali vi ćete razumjeti da je malome stoga lako bilo raskoračiti se i slušati podrugljivo očine prijekore. Poslije Bakonje najmiliji bješe materi podjevojčar Škembo (ili Roko), djetence od četiri godine.

ovako (pokaza mu kako će se gegati), ako li koja uteče niz riku, moraćeš trčati za njom niz obalu dok je ne suzbiješ. Poslije tijeh uputstava uđoše za đakonima. Uđoše u prostranu dvornicu, u kojoj bješe veliki sto.

Bakonja se primače vratima i vidje ona dva đakona pred nalonjom: jedan čati, drugi prati očima. Poslije njekoliko, onaj drugi poče da čati, a prvi da gleda, dok gvardijan ne zabobonji nješto, našto se đakoni pokloniše pa i

Jadnik se ne bješe omrsio bogzna otkad, a još toga dana pješačio četiri časa. Kako li se ugodno iznenadi kad mu, poslije dobra komada goveđine, šjorGrgo podnese pečenje i salate, pa onda jednu krušku, pa punu čašu vina.

On nagnu čašom, ali poslije jednoga gutljaja lice mu se zgrči i oči mu zasuziše, te zamanu čašom i udari njom po glavi varalicu.

Striko Balegan namignu Bakonji, kao da hoćaše reći: „Viš da dobre šake pomažu i u manastiru, više nego pamet!“ Poslije večere Naćvar zovnu Balegana: — A, Grgo, a di je ono moje dite? Vire mi, ja ga i zaboravija bija. Je li galijotâ šta?

Jesi li se u Zvrljevu navikâ da spavaš do ovo doba, magare od magareta! V PRVI DOGAĐAJ Šest nedjelja poslije odlaska Bakonjina nasta rđavo vrijeme u Zvrljevu.

Znaš, odma mu reci: „Rš! nisu tvoji posli!“ Tako učini. Ladaj se mudro, drago dite! Poslije jednog časa dovede knez Kenja. Bješe tome Kenju oko osamnaest godina, a bješe snopast, vrljav, kao i svi Krkotići.

oteo od Kenja onih pet krunaša, i još izmisli da mu je obećao drugih pet, koje Naćvar odmah dade, pohvalivši Bakonju. Poslije ručka sin isprati oca do voza.

To trajaše najmanje polak časa, jer poslije kucanja časovnikâ, to bješe vrau najveće uživanje, to ga njekako spremaše da uzmogne s nasladom čitati najdublja

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

171 LXXX JEDNA SUZA 172 LXXXI PRETPRAZNIČKO VEČE 174 LXXXII POSLIJE MNOGO GODINA 181 LXXXIII BILA JEDNOM RUŽA JEDNA...

Iz kuta muklo bije sahat stari. Ja sklapam oči, i od sreće plačem... A. Šantić LXXXII POSLIJE MNOGO GODINA Grobaru sijedi, pod starosti ledom Što iznuren drkćeš kao suha grana, I noseći inje po svom čelu

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

dobivaju neku posebnu važnost po tome što su to fakti, dijelovi istinske stvarnosti — i što ih ja, eto, uočavam. Poslije duljeg vremena, ovo je prvi sunčani dan. A to nije svejedno. To je možda jedna od malobrojnih stvari koje nisu svejedno.

U sobu mog djetinjstva isto je tako prodirala izvrnuta slika svijeta napolju, u ljetna popodneva kad sam poslije kupanja ležao s još vlažnom kosom na uzglavlju koje je mirisalo po suncu.

Reci, što ti je? Ja ne bih odgovorio ništa. Samo sam se smiješio, s onim blaženim umorom koji nastupa poslije nagle prepasti. Izgubio sam je vrlo rano, na samom prelazu iz djetinjstva u dječaštvo.

A umrla je naglo, u nekoliko dana, od upale pluća, poslije jednog izleta na kome smo se lijepo zabavili i o kome su na povratku stariji neumorno ponavljali da ne pamte ljepšeg i

Pod starost, dugo poslije mog odlaska od kuće, u općem rasulu porodice, odselile su iz mjesta. (Sad pomišljam kakav li događaj, kakav li

Gledao sam kraljeve u izgnanstvu, generale poslije neslavne kapitulacije, pregaoce i fanatike poslije sloma njihove zavjetne misli i nad ruševinama njihovog životnog djela.

Gledao sam kraljeve u izgnanstvu, generale poslije neslavne kapitulacije, pregaoce i fanatike poslije sloma njihove zavjetne misli i nad ruševinama njihovog životnog djela.

Koliko li nijeme istine na tim licima ! Za vrijeme prošlog rata, poslije Marne, Verdena, Iperna i drugih golemih kasapnica, kao član nekog odbora pohodio sam ranjenike i izbjeglice po

Katkad sam pokušavao da ih razonodim mojim sviranjem. Poslije večere, na kojoj bi me zadržali upravnici i ljekari, zaželio bih da me opet provedu pozaspalim dvoranama.

se u basu; i uz to raspravljali o komunalnim poslovima i o svjetskim događajima, koje je, jedanput sedmično (četvrtkom poslije podne) donosio Lojdov parobrod na stranicama Glasa građanina.

Mutno se sjećam jednog dramatičnog popodneva kad je, poslije nekih izbora, po kazni premješten jedan učitelj, njihov vatreni pristaša, koji se u izbornoj kampanji i odviše zalagao za

Najogorčenije protestiramo proti nečuvenom nasilju.” Za dugo vremena poslije toga, usred igre bi mi same navrle na usta te riječi, pa sam ih besmisleno ponavljao, ne uspijevajući nikako da ih se

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Ne ja, bogme! Ja ti velju samo što on misli, a što ja mislim, čućeš poslije. — Aa... — oteže Đurica i lice mu se razvedri. — A ja se, bolan, začudih; rekoh: šta mi to sad ovaj priča!...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

onđe, pomisle da neće u onome čardaku biti njihova sestra, pa se odmah stanu dogovarati kako bi se u nj pepeli, i poslije dugoga promišljavanja i dogovora, dogovore se da jedan od njih svoga konja zakolje, i od kože konjske da okroje oputu, pa

i mjesto brata svoga ocu povedu, a sestri svojoj i đevojkama oštro zaprijete da nikome ne kazuju šta su oni učinili. Poslije nekoga vremena dozna najmlađi brat na čardaku da se braća njegova i ono čobanče onijem đevojkama žene.

„Podajte“, reče, „tako ne bili prokleti.“ Potom car umre. Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noć stane neko na vratima lupati: zadrma se cijeli dvor, neka huka,

tako po carevoj zapovijesti i učini, mehane postave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica carski sinovi, tražeći sestre svoje, dođu u jednu od tijeh mehana da zanoće, te učine tu

vremena ovi trojica carski sinovi, tražeći sestre svoje, dođu u jednu od tijeh mehana da zanoće, te učine tu konak, a poslije večere dođe mehandžija i u razgovoru s njima stane se faliti šta je on junaštva počinio, pa onda zapita njih: — A jeste

— veli sokolovski car. — Bolje tebe našao, zete! — odgovori njemu carević, pa odmah sjednu večerati. Poslije večere pita car šuru svoga kud je pošao, a ovaj mu odgovori da traži Baš-Čelika, i sve mu redom priča.

Ja bih rekao da je živ tvoj čoek, pa on te uči. A ona se poče kleti da je niko ne uči, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana dođe joj čoek, ona mu sve kaže kako još nije mogla doznati od Baš-Čelika đe mu je junaštvo, a čoek joj

Ovaj je siromah poslije domišljao se što će i kako će, kad uveče, moj brate, ali negdje zveckaju viljuške i kašike, junoša usamljen razgledaše

Da bi dakle i u snu viđela, i onoga — koji sve sa astala pojede i popije, a poslije svijeće joj mijenja — uhvatila, namaže oči nekakom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.

i popije, a poslije svijeće joj mijenja — uhvatila, namaže oči nekakom travom, koja i u snu daje vid, pa onda zaspi poslije večere.

pa uzme kuplaču te od oranije do kazana, od kazana do oranije, ondale kusni, ondale srkni, dok sve ostavi prazno, pa poslije i sve piće popije i dođe carskom zetu pa mu kaže: da je on sam večeru svu pojeo i da mu jošt nije dosta.

Pošto su došli opet u onu planinu đe su najprije noćili, otidu u istu kuću i tu zanoće. Poslije večere reče carev sin da idu spavati; a Oštar Dan reče da će on sjediti.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Mlađi sin potjera konje, pa s ocem odjuri iz grada. Starac, srdit, odmah se ne sjeti da je Spasoje zaostao, a poslije, kad su kola odmakla, pomisli: „Požuriće priječicom, pa će ih dostići”.

Otići će tamo; prvih dana naći će mu se na nevolji, ali poslije? Zar da se udomi u onim golim krševima, otkud mu se otac iselio?

srce; na vidjelu, prvo no će unići, sukobiše im se pogledi, a jednakoga su izražaja: puni sumnje i bratske samilosti. Poslije, preko grada vode ih u sud.

da se svi spisi pošalju na stariju vlast, da ona riješi kome da se predadu braća crnogorskim ili turskim vlastima. Poslije duga pisanja, sudac podiže glavu i stade u sebi da čita što je napisao.

I sili se da bude mirna, pa, kao i obično, svršava po kući popodnevne poslove, a poslije siđe dolje, u dvorište, da pošije jedan omot, kako joj bjaše gospodar naredio.

Ali prirodni zakon žene da potraži čovjeka nadvlada dvoumicu, i u zadnji čas odluči se. I mal'da ne, poslije nekoliko vremena, bijaše joj svejedno ma kakav odgovor da dođe, a na mahove mišljaše da će to sve tako proći, da se

Zagrabi sićem i u uzbuđenju zbog današnje vijesti vraća se kući. Pri večeri i poslije, misao je nosi k Spasoju, i jedva čeka da pođe u svoju sobicu; tek onda će srediti svoje misli.

da se prehrani, jer je poočim nije već htjeo ni na oči, a ona ga se počela i plašiti i pomalo otuđivati se od njega. Poslije, sretnim slučajem, namjerila se na sadašnjega gospodara. Svidjela se gospodaru i bila vjerna drugarica kćeri mu.

Na njegovu želju pokaza mu i slova — ona ih je naučila od gospodareve kćeri — i uputi ga u čitanje. Poslije se on na paši sam vježbao, i nauči ubrzo sricati. Jednoga dana ostavi stoku.

— Što si nevesela? Zar ti žao što si došla?... Eto, možeš se pohvaliti da si bila u Americi... Jedi i pij! Nemoj poslije da se tužiš na me! — govori joj on u očitoj uzbuđenosti koju zalud nastoji da sakrije. —Što da se tužim?

To saznanje ne smuti je ni najmanje, ne bijaše zbog toga nastupio u njoj nikakav prelom: i poslije toga kućna čeljad pažaše je kao svoje dijete, i njeni osjećaji ostaše isto kao i prije. Ali u toj kući ne ostade dugo.

Od utisaka iz djetinjstva, iz prividno jednoličnoga života na školju, poslije s nasladom sjećaše se Antica jedino djetinjih sastanaka.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Dok ja nađi ećime, dok oni meni udari svoje plastere i melene, tu će i mene proći ovi sadašnji sevdah na Typke, pa poslije niđe i ništa.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ovako braneći svaki svoje misli dođe gotovo do svađe, i Mušicki se tako rasrdi da prestane govoriti sa mnom. Poslije ručka otidemo s gostima, koji su se ondje desili, u Petkovicu (mali manastirić na šišatovačkoj zemlji), vratimo se pred

Kad se poslije ručka sastanemo u njegovoj sobi, on mi pročita početak one ode. Videći ja tako da smo se pomirili i da je on popustio i

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Žlje, gospodaru, žlje! Pre neđe soko ti slomi desno krilo, a poslije ti lipsa najvaljastiji hat — za kojega još pokojni Ivan-beg kaževaše da je od pasme Kastrijotovih ždrebicah...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

On ustade, pomilova ga, izvuče iz stoga dva snopa zobi, metnu pred baka, pa leže kraj njeg'. Poslije dugog polusanljivog, drhtavog trzanja prevari ga san. Kad Jablan pojede žito, leže i on kod svog dobrog druga.

— Moremo li, Vujo? — viknuo bi starac poslije odmaranja, stežući čvršće privuzu u rukama. — Moremo, moremo! — odgovarao je Vujo, a u glasu mu je sad drhtao onaj

Ja i Partenija uzjasmo i pođosmo. Ti, Simeune, veli Partenija s konja, moreš odma' dvije-tri puške ispaliti, a poslije... Znaš već! — Znam! Dosta! Budi mene miran!

— uzdahnu majstor Glišo i opet prezrivo pljunu. Poslije dugog moljakanja i ustezanja, Simeun izvrnu čašu i poče: — To je bilo prve neđelje iza ukopacije, a upravo na neđelju dana

Ja sam, bolan, načuknô dolje u čaršiji da se u toj školi uče djeca najvjerniji' službenika vašeg cara, koja će poslije, kad odrastu, upravljati i drmati cijelom vašom carevinom.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Kod Tešnja u Bosni ima grob nekakvoga čoveka koga su ubili hajduci, pa ga tu i zakopali. »Ko god je poslije toga prolazio mimo toga groba, bacio je na nj granja« (GZM, 11, 707).

U okolini Bjelovara veruje se da bilo »može obiti korov po poljima«, i toga radi »uoči Vidova četiri djevojke naberu poslije podne po livadama što više cvjetova bila.

Ćipiko, Ivo - Pauci

! Dadoh sve za sijeno. —Ima ih kod vas, a imate se od šta naplatiti. —Čisto ti kažem: nemam. —Pa se smisli: —Dođi poslije, gledaću. Ljudi sa Vasom pođoše da prime sijeno.

Ali se cura prevari. Prve noći Rade je se nije dodirnuo; stidljiv, odmicaše se od nje. Poslije, oslobodivši se očevom šalom, u kojoj je bilo i zbilje, za dugih zimnjih noći, kupio se oko nje, milovao je, ali nije

što ga morijaše kad bi se, ojačao, u noći sjetio nje — nemirne, najarene, kakova bijaše dok je s njim nejakim ležala. Poslije, sjećajući je se, kinjio se kao i ona negda, i tada nije ni on, kao ni ona, znao kud će sa svojom zabreklom momačkom

Predaje mi je u hitnji i — poljubi me tri puta, veli: kao sestru... A sjećam se, izgledao je kao da će zaplakati... Poslije, kad se sastasmo kod crkve ili u putu, čisto vidim da mu na odmet ne bih bila; vidim, zamiču mu oči za mnom...

pomisli opet mu se predstavi živa slika: čini mu se i teško mu je, kao da ko trga Radinu desnu ruku sa živoga tijela. Poslije nekoliko dana posla gazda svoga nadstojnika Vasu neka selom pronese glas da bi gazda kupljeni dio pokojnoga Nike

—Dogodine biće drugo, hoće boga mi! —A ja od njega ni biljega! — reče žena zabrinuvši se naočigled. — A poslije onih ljetošnjih dana u planini... znaš... nadala sam se ... — Nije do mene, — prekide je Rade živo.

Ali Božica sa suznim očima zadnjega časa zamoli ga da je pusti: —Sve ćeš pokvariti—, veli mu, — a poslije biće nam slađe!

A bila je ona godina rđava, dvovjerna; ranije mislilo se biće plodna, te poslije izdade. Između dva kruha, kad jednoga nestajaše, a drutome ne bijaše se nadati, ljudi se zabrinuše; bilo je muških

„Besposlice!” pomisli i svrne u krčmu da se založi. Poslije, napivši se zdrava, primorskoga vina, skita se po gradu, jer je prerano poći na željezničku staciju.

A, da, vrana vrani ne kopa očiju!” Ipak veli sucu: — Dao sam mu dvije kvarte, a poslije davao sam mu ostalo, ali ne htjede doći po njih: imam svjedoka koji će posvjedočiti. —Je li tako? — upita sudac Petra.

Ono što mi je pokojnik dao o Svetoj Kati jedva je zaleglo za dućanski prekogodišnji dug, a poslije opet uzimao je sijeno ... Ti znaš čitati? —upita gazda. —Znam nešto sricati, i to štampano ... —A gdje si naučio?

Stari je ostavio za sobom silu duga: kupio one zemlje; molio me i molio, pa, da mu budem pri ruci, popustih... Poslije mi, boga mi, bijaše žao, ali koja vajda: stvar svršena, pogovora nema!

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

»od prije kad se je ko ženio (po selima) valjalo je da kupi mladi ćurdiju (od plavetne čohe) i belnuk, i mnoga žena poslije te haljine, oblačeći ih samo kao stajaće, čuva dok je živa« UBLAŽAVATI — hvaliti, proslavljati zbog vrline; nazivati

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Otud je narod mogao pomalo razviti potpunu izdaju. Osim toga treba znati da je Vuk Branković poslije kosovskoga boja živio u neprijateljstvu s kneginjom Milicom i s njezinim sinovima Stefanom i Vukom radeći im o zlu kao i

Milicom i s njezinim sinovima Stefanom i Vukom radeći im o zlu kao i oni njemu, a sve zato jer je Vuk Branković htio poslije smrti kneza Lazara da postane gospodar čitave zemlje kojom je Lazar vladao.

traži, pa ako bi se dogodilo da jatak hajduka na zimovniku izda ili ubije, to svaki hajduci gledaju da osvete makar i poslije pedeset godina.

Teftiši su osobito bivali poslije ratova, kad mnogi ljudi od straha turskoga pobjegnu u hajduke... Hajduci drže svoj zakon, poste i mole se bogu kao i

povedu da nabiju na kolac, pa ga Turci ponude da se poturči — da mu oproste život, on psuje Muhameda dodajući: „Pa zar poslije neću umrijeti?

— kaže Vuk Karadžić — „ni sudija drugijeh nije bilo u zemlji osim dahija i njihovijeh kabadahija i subaša: knezovi su poslije Hadži-Mustajpašine smrti odmah izgubili vlast u narodu, a i kadija, gdje se koji nalazio, nije smio od njih ni pomoliti

Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a ja ti se udvorit ne mogoh, mene, care, ne kće

Voljan budi, care, na besjedi! Kad me pitaš, pravo da ti kažem: koje sluge poslije dođoše, sve se tebe sluge udvoriše, sve si sluge, care, iženio, a ja ti se udvorit ne mogoh, mene, care, ne kće

Kad ćeš mene donijeti blago?“ Veli njemu Knežević Ivane: „Hoću, pobro, sad voditi roblje, blago ću ti donijet poslije“. Besjedi mu Kulin kapetane: „Imaš, pobro, tvrde jamce za se?

što će se pobiti s potjerom, otpravljaju s bojišta svoje vjerenice; 5) u boju ostaju pobjednici Valter i Stojan; 6) poslije boja Valter i Stojan idu svojim kućama, vjenčaju se vjerenicama n sretno žive; 7) karakteri Hildegunde n Hajkune (ili

i onda ode k misirskome caru pa pogodi sve teške njegove zagonetke i tako oslobodi Sinagripa i njegovo carstvo, a poslije Sinagripove smrti zacari se na njegovo mesto Akir. — I u našoj staroj književnosti nalazi se priča o premudrom Akiru...

On se rodio oko 1775. u Kazancima u Gackom, i „iznajprije je“ — kaže Vuk — „bio trgovac, pa poslije ubije nekaka Turčina koji njega ćeo da ubije, i tako prospe svoju kuću i otide u ajduke, i kao ajduk 1807.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

“ VII Družina malog Jovančeta polako je rasla. Dan-dva poslije Mačka i Potrka, Stric je u logor doveo novog druga, Nik Ćulibrka.

Međutim, novi učitelj opazio je poslije nedjelju dana da Nikolica dovodi Žuju i veže je u šupi, pa je strogo naredio: — Da te više nisam vidio s tom čobanskom

“ — Ol rajt! — povika Nik Bulibrik. — To će biti dobro. — To, to! — prihvatiše i ostali. Već poslije jedan sat nad vratima šumske kolibe bio je prikucan poklopac od kutije za cipele na kome je stajao natpis od krupnih

“ IX Nastavljalo se uređivanje logora. Poslije kolibe i pseće kućice, načinjeno je jedno malo obzidano ognjište za vatru.

Mali odmetnici nisu baš bili uvijek gladni, niti bogzna kakve izjelice, ali kako je samo bilo prijatno, poslije trke kroz šumu, sjediti pored kotla koji krčka nad ognjištem i čekati da se krompir skuva.

— Silazi dolje da te ženimo! Postiđeni Stric navali da se pentra još više uz drvo i najzad sasvim iščeznu u lišću. Poslije kraće stanke, odjeknu njegov glas odnekle s vrha drveta: — Nek ide ona kud hoće, dabogda crkla!

Kako se više nije moglo dalje, morali su opet natrag, u veliku dvoranu. Ona im sad, poslije čudnog ćutljivog jezera, dođe nekako poznata i bezopasna, pa počeše razgovarati mnogo slobodnije i glasnije.

U blizini veselo zalaja Žuja. XVII Poslije onoga Lunjinog navaljivanja da dobije batine i njezinog neočekivanog bjekstva kroz prozor, učitelj Paprika sasvim se

Jovanče stigne ubrzo poslije Mačka. Naravno, odmah počinje povjerljiv razgovor o pećini. Spremaju se da uskoro ponovo krenu u istraživanje.

— A baš za ovu paricu nije mu se isplatilo da zalazi u ovoliku koprivu. Poslije kopriva dođoše na red vrbaci i zapušteni uglovi oko riječnih okuka puni visoke travuljine, rakita i divlje loze.

— Drekavac! — pomisli poljar nijem od straha i pade na leđa. Ovo je zaista bilo i previše poslije čitave one malopređašnje trke. — Davite me, koljite me, nosite me!

i uzbuđeno ćućorili, Lana je u svom stanu nervozno okretala dugme na radio-aparatu i saginjala glavu da bolje čuje. Poslije kratkog vremena, ona se pojavi među djecom, tiha kao mjesečar, blijeda i bijelih usana. — Djeco, počeo je rat!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti