Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ primjeti starac nasmijavši se. „Šćah da rečem studeno je; eto su ti, Gospodaru, ruke studene kao mraz“, reče Ivo, potapšavši ljubazno svojom rukom po stremenu ruke Vladičine, pa cjeliva je usrdno. „I nešto si mi blijeđi no obično, Gospodaru!
Ćipiko, Ivo - Pauci
i pomalo izgura ga iz dućana na kišu. — Ne puštaj ga u dućan! — veli momku. Pa okrenuvši se k Radi, potapšavši ga po ramenu, nasmija se: — Idi, bolan, u konobu, popij čašu vina ... Vaso odvedi ga! — Čekajte, gospodaru!