Jakšić, Đura - PROZA
prebaje, vrača, tek se drekavac umiri i nestane ga, a moja se Stojna vrati, zaduvana, kao da je bogzna neki teret poteglila... E, — hvali se Nikola, — baš sam srećan a da nema nje, zlo! Još bi mi drekavci i kuću oborili.