Upotreba reči potiljak u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

njegovog do zla boga rđavog dužnika, a tešio se time: bolje je išta nego ništa, a posle, i proces mu je već izašao na potiljak. Na njemu je često frajla Melanija ždroncala neke arije.

— reče i izljubi decu; Radu i Sidu i Makru u obraz, a Ivu, koji je jauznovao hleba s pekmezom, poljubi u potiljak. — ’Aj’te, deco, s kola, ’oće gospodin popa da ide — veli ženica deci, i htede da ih skine s kola.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Ulazeći u Vasinu ulicu on se uputi za nekim visokim čovekom pravog, vojničkog držanja i stade se truditi da ide tačno u potiljak za njim.

Afrika

vaš saputnik, koji je slučajno bio zaspao u kolima: da li je u snu možda klonuo tako glavom da su mu zraci padali na potiljak.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

da će ga obesiti i bilo mu je stalo samo do toga da ustane, u lancima, prav, ponosit, i da se isprsi i korakne u potiljak profoza, koji ga odvede. Želeo je da niko, ko je bio prisutan tome, ne može reći da je pošao pognute glave.

Zatim je nastala ceremonija izvođenja zatvorenika. Pavle je imao da stane u potiljak profoza, između dva husara, sa isukanim sabljama, i da skoči u dvojne redove, na deono, a na komandu „marš, marš“, da

Pavle je ostavljen da sedi i čeka, duže, u tom bečkom salonu. Vrata su u toj kući bila postrojena, u potiljak, u jednom redu, a kad se otvoriše, Pavle je ugledao, ne Božiča, nego Božičku. Ona mu je prišla ceremonijalno.

Među oficirima, koji su, iza njega, prateći ga, uslužno, skakutali, da mu ostanu, u potiljak, bilo je grenadira u plavoj uniformi, pešadijskih oficira u zelenoj, sa crvenim reverima, i belim kokardama.

Preletao je pogledom, stojeći, ispred svoje sjajne pratnje, sa Vitkovičem – koji mu je stajao u potiljak – šarenilo došljaka, koji su imali da budu odvedeni u Mirgorod, u Krilov, u Bahmut, da ih razmeste po naseljima, s tim,

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

— Šta misliš, Rašida? — Ništa. Ti jesi konj. — Pružila je ruku i stavila mi je na potiljak. Mislio sam da će me zagnjuriti, ali me je ona samo pomilovala po potiljku i to je bilo smešno i divno, to milovanje.

Rašida je stajala iznad mene. Osećao sam to po njenom vrelom dahu koji me je udarao u potiljak, i kolenima koja su joj se krutila kao kolena ždrebica pred trku. — Zaista nećeš?

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Devojka se koketno otima — ne suviše. Bel Ami njuši miris mlade, mokre kože, vlažni potiljak sa slepljenim pramenjem kose. Žena. Ona izgleda kao prva žena na svetu. I to je uvek tako. Uvek kada se događa prvi put.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Bile su u gostima kod komandira i Aleksandra četiri dana. Aleksandar zabaci kapu na potiljak i zastade. — Slušaj... rosa, mladost... „sortiment“ — govorio je kao u zanosu. — Vala, d’ umrem sad, ne žalim!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A šale, naravno, da su grube bile. Naročito su voleli da mu diraju šešir; jedan mu zaturi na potiljak, a drugi dođe pa ga nabije na nos s rečma: »Ovako ćide nose šešir«. I to su svi gosti s njim radili.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

ulja Padne u zanos, ko da je U rajske zašao odaje; Puna mu je nozdrva Žalfije sa ostrva; Kroz nj, pravo u potiljak Tresne me konjski bosiljak.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

je, odasvud, bezmerna plava praznina i čist, crn sjaj; u isti mah, oseća taj crni sjaj kako mu, sa znojem, klizi niz potiljak, a Petar spava, san mu je miran, a iskopane grudve zemlje mirišu na preiskonsku, samrtnu memlu, a nešto što tek dolazi,

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

kestenaste boje, vezana iznad čela purpurnom pantljikom u vidu dijademe, padala je zlaćanim svojim viticama na nežni potiljak i na snežna ramena, izvajana kao iz mermera.

Bujna kosa padala mu je na grudi i potiljak. I oba druga njena deteta behu ukusno i svečano odevena. Ona im doviknu: „Hodite brzo ovamo u kujnu da se ogrejete!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Lažeš! Svi ste bili budni i sve ste čuli. Ustaj, diži se, stani u stroj, u potiljak, brzo!! Pa je obema rukama šamarao redom po onim podbulim obrazima i onda je nekakav pop, među njima, kazao ko je on,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— zapita Đurica ustajući. — Brže, pobro, dušu li mu... danas ćemo u zečeve — reče Radovan smejući se i češući potiljak. — Potera!... Vujo poslao ovoga... — odgovori Jovo.

Nikola oseti strašan bol u glavi, i sa njim zajedno poteče mu topal mokar mlaz niz potiljak. »Gle, smrt! — pomisli onu sebi — da se gine!...

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Zabava je trajala dok iznenada nisam dobio udarac u potiljak od koga sam pao. A onda su me žestoko napale. Morao sam da pustim one dve ptice i bio sam srećan kada sam mogao da se

Petrović, Rastko - AFRIKA

vaš saputnik, koji je slučajno bio zaspao u kolima: da li je u snu možda klonuo tako glavom da su mu zraci padali na potiljak.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ne možemo ni napred, ni nazad. Gde smo, tu smo. Ležimo na vrelom kamenju, a sunce bije u potiljak. Na jelo niko i ne misli, ali žeđ poče da nas mori. Sa strepnjom očekujemo noć, kada će Bugari sigurno izvršiti napad.

Moj vojnik mi reče da je toga Borisa udario kuršum u potiljak. Iz pozadine nagrnuše Bugari. Moji vojnici otvoriše vatru, i Bugari se sabiše u gomilu, onda udariše u stranu.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Nepoznati pesnik MADAME Seci jezik, evo, na potiljak vadi, on me, madam, s tobom onomad posvadi! Kamo sreća da sam, kad sam ga podigao reč onu izreći, na dvoje pregrizao!

Ćipiko, Ivo - Pauci

— i nasmija se fra Jere, a okruglo lice dođe okruglije i svjetlije. Pa, podvivši glavu, spusti mu se potiljak i — uzrignu mu se.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

« So tim ustaje i oda po sobi što brže može. Njemu šešir ne pokriva teme kao drugim ljudma, nego potiljak. Aljina mu o jednom ramenu visi; marama nemarljivo vezana.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Isajlo, ili kako ga Luka zove iz milošte: Isak, Isa, zabio šajkaču na potiljak, a ruke stavio na leđa, zinuo i važno klima glavom, kao da razume ono što mu Nemci govore.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Stric izbulji oči i od čuda zabaci šešir na potiljak. — Au, au, pa ja se toga dosad nijesam ni sjetio! Zaista, Jovanče uopšte nije dobio batina, ni jedne zvrčke.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti