Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
i odemo veseli, što smo opet našeg Hadži-Musta-pašu povratili u njegovu staru dobrotu, koga mitropolit Metodije beše poturčio.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Ja, oče vladiko, što rekao neki stari pop Stoko: koga sam krstio nije se poturčio, koga sam vjenčao nije se rastavio, a koga sam opojao nije se povampirio. Pop Mitar povuče našeg popa za mantiju.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Nakon neko doba srete se na putu odža i pop, i dadu se u razgovor. Odža, da bi se potsmijao popu đe mu se parohijanin poturčio, kao rugajući se i sileći reče mu: — Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu tursku
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
Tebe je, je li, inat doveo u našu partiju? JOVICA: Jeste, to priznajem. Da me sad ko zapita: bi li se poturčio kad bi znao da Jevrem Prokić neće biti poslanik, i to bih pristao.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dijaloške poslovice nisu retka pojava (— Što čine deca? — Što vide od oca?; Pošto bi se Marko poturčio? — Za inat; Ko ti je izvadio oko? — Brat. — Zato je tako duboko). Mogu da budu i stihovane (— Kuga je u Sremu.
U više prilika njihov je junak i Kraljević Marko (— Pošto bi se poturčio, Marko? — pitao turski car Marka Kraljevića, a on mu odgovorio: — Za inat, čestiti care!).
3 Pitali Turci Marka: — Kaži nam, Marko, hrišćanske ti vjere, za što bi se najprije poturčio? — Za inat. 4 Pitali Marka: — Ali je bolje vino ono te je mukte, ali plaćeno? — Ono najgore, kad ga nema da se pije.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Nakom neko doba srete se na putu odža i pop, i dadu se u razgovor. Odža da bi se potsmijao popu đe | mu se parohijanin poturčio, kao rugajući se i sileći se reče mu: „Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu Tursku
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pakom neko doba srete se na putu hodža i pop, i dadu se u razgovor. Hodža, da bi se podsmijao popu đe mu se parohijan poturčio, kao rugajući se i sileći se reče mu: — Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu tursku
Božja ti čista vjera, koga sam god krstio — nije se poturčio, koga sam vjenčao — nije se razvjenčao, a koga sam opojao — nikada se nije iz groba digao.
Car ga primi lijepo, a Francuz mu kaže da bi se poturčio, ako mu ko mogne pogoditi misao. Tražio car gore, dolje, ne može nikoga naći ko bi mogao sa tako učenijem čovjekom
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Kad se već poturčio, hteo je da bude slobodan i bez stege: nije valjda mogao gledati da mu Ljumljani i dale otimlju stoku i presecaju globu.
He, a kako je divan, na primer, Petar Kostin! Kad bi se taj poturčio, vera i bog, brzo bi Postao ili veliki vezir, ili šeih-ulj-islam... Slomljen je već Sulj-Kapetan.
U zlatu i na hatu kao valijin sin. Inače zašto se poturčio i zašto da dete sad čini pravim Turčinom? Zašto da njegovi zemljaci pomisle da je više sojtarija no hajdučki kapetan?
a njihov seljanin Miloje Krasić poturčio. Lepo, istinski, kako su inoverci nadugo n naširoko pričali, otišao kod kadije, dao pred svedocima izjavu da se odriče
svoje slabe i hoće jaku tursku veru, pa se u petak pre podne uz bubnjeve i zurle, uz veliko tursko veselje i radovanje, poturčio. Tome najpre ni Kaludrani nisu verovali. Pobogu. zar može Kolašinac verom okrenuti?
— Nikad!... Kakva Srbija, ženska glavo, u priču ti bilo!... Ja sam se poturčio, ja sam Mustafa sin Muhamedov... Sipaj mi još rakije, pa ćuti!... — Nije ta, Miloje, ne!.. No ćeš me poslušati.
Bog će oprostiti. Bio je zulum, nijesi mogao da se izvučeš od Turaka... — A, ne. Dragom mojom volom sam se poturčio. Čuješ li, dragom volom!... Nijesam mogao više da podnosim u onoj vašoj slaboj vjeri i da čekam tu vašu nejaku Srbiju..
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
“ trulež kazuje Što i svečeva moći nemoćne Sa nečistotom puni smrdljivom... GLAVAŠ: A Đenadije? ISAK: Poturčio se, I Prodanova lepa snajica To isto s njime juče učini!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Al’ evo, gospo, Iz živih usta reč se raznosi: „Staniša živi, poturčio se, Te s Arslan-pašom i sa Osmanom Tražiti pođe krunu Balšinu....“ JELISAVETA: Mrtav i živi? Oh, strašna časa!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sigurno pokojni Niko nije oporučio nikome ništa. Poznaje on seljake ušće, a poznaje i Iliju: pohlepan je za zemljom, poturčio bi se za nju. Dok gazda razmišlja, Petru bježe oči na željeznu kasu „vertajmovaču”: kako je visoka, čvrsta!
I kad očevinu dijelismo, varao je ... a sada, brate, otima ... Neće, boga mi! Ta za inat Kraljević se Marko poturčio! Svrnuše u krčmu. Petar od krčmara naruči mesa i vina. O nečem preko zalogaja premišljajući, zalažu se polagano.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Jedan njegov sin (kome istorija ne zna imena a pesma ga zove Maksimom) poturčio se i kao poturčenjak zvao se Skender-beg i pašovao u Skadru.
putu se oba pristigoše, te pred cara idu uporedo, a car znade ko su i kako su, pa ih care jedva dočekao, dočekao, oba poturčio, i turska im imena nađeo: Jovanu su ime nađenuli — Mamut-beže Obrenbegoviću; a Maksimu ime nađedoše — Skender-beže
Progovori Janković Stojane: „A ne luduj, Hajkuna đevojko! Boga mi se ne bih poturčio, da mi dadu Liku i Udbinju. Ja imadem u Kotarim’ blaga više, bogme, nego u Turaka, a bolji sam junak od Turaka.
Tamo bili za devet godina i desete za sedam meseci, tamo i je care poturčio, kod sebe im dvore sagradio. Al’ besedi Smiljanić Ilija: „Oj Stojane, da moj mili brate, sutra jeste petak, turski
do 1490. Bio je jedno vreme turski vazal, ali se nije poturčio; poturčio se njegov sin. 59 Ivo Senković (ili Ivo Senjanin) je istorijski Ivan Vlatković, poglavica senjskih uskoka.
do 1490. Bio je jedno vreme turski vazal, ali se nije poturčio; poturčio se njegov sin. 59 Ivo Senković (ili Ivo Senjanin) je istorijski Ivan Vlatković, poglavica senjskih uskoka.