Upotreba reči poš u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Začu se mumlanje. — Aha, orlušino matora, ti li si! Evo vi i Tanasija, devojke; poš'o tamo vama, pa zalut'o... Osu se smej i žagor. — Pušti me, veštico! Otkud tebe đavo stvori tuna, šapće on.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

govori, šta je! — Bogme, evo šta je: čovjek ti poručuje po meni, za Stanu! — Koji čovjek? — Miraš Cuca, dobar, poš... — Pa zašto da po tebi on poručuje? rekoh ja, pa se prekrstih od čuda.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

“ - „Nisam, deco, vas dok traje!“ „Je l' ti borba bila teška?“ - „Pokušajte, milina je!“ „Šta si hteo? kud si poš'o?“ - „Tamo kud se stići mora!“ „Zar je vera tako jaka?“ - „Uvek jača od zlotvora!“ „Malo nas je koj' bi smeli!

Petković, Vladislav Dis - PESME

VIĐENjE Noćas kada sam ja spavati hteo, Željan da telo umorno odmaram, Duh stare sreće obuze me ceo, I ja sam poš'o srce da otvaram.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ja mu pomenuh maturu, a on: „Meni je matura što i onom volu komarac: nit znam kad doš' o ni kad poš' o...” Živ ti Bog, Milane, je li ti dolazio Pavle? Kod mene, ni da pripita.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti