Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Cijepahu na izmjenu i živo. Okolo stojahu svi, pa i ženske. Milunu je sav obraščić poštrcan bio. Ona dva djetića promolili glave kroz kolo čeljadi, pa gledahu sa nasladom. „Ha, to mi je kreševo najmilije!
uredi i ulicka; pa hoće maloga Miluna, i njega da lijepo obuče, i da ga izmije, e mu bješe obraščić još od sinoć ostao poštrcan; pa sve zove, dozivlje snahu, šćer, naređuje, kara, a svaku poprati: „Živnite! živnite! e će ljudi sad doći!