Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Smiješi se i čisto ne može sit da je se nagleda: — Sad mi je sasvim dobro! Sad me ništa više ne boli! To bješe pošljednja njegova riječ! Prošlo je od to doba dosad šest godina. Ja sam lutao po svijetu, dok me naš rat ne pozva kući.
Matavulj, Simo - USKOK
Knez ustade vičući: — Neka nam je srećan novi brat! Svi poustajaše i poljubiše se s njim. Pošljednja se s njim poljubi Milica. V Kad Janko otvori oči, zasijeni ga mutna svjetlost sa strane.
i poželi da u nju uđu po zakonu božjem, praštajući, zaričući se na mir i slogu i ljubav bratsku, jer ih inače čeka pošljednja pogibija. Ispriča im priču iz Svetoga pisma o Kajinu i Avelju, kako Gospod zapita Kajina: „Gdje ti je brat Avelj?
Milićević, Vuk - Bespuće
I ona se osjeti osamljena, pošljednja u svemu, uvijek zaboravljena i ponižavana; vazda neki nadzor, neka suvišna strogost; neko pretresanje njezine knjige i
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
vidi da ne će ostati, nego da će umrijeti, zazove muža cara, i suze roneći, na četiri oka reče mu: „Evo se približila pošljednja ura moje čaše, i ja ću umrijeti priđe no treći kokoti zapoju, i ja znam da se ti ne možeš proći da se ne ženiš, i bila
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Slušaćete? E, onda dobro; čujte: Bilo je to na dvije godine pred ovu pošljednju bunu, da Bog da ne bila pošljednja! Baš te je godine, ako počem pantite, pao Đurđevdan u Veliki Petak. Dobro to tubim, kô da je juče bilo.
Počne i' ona moja krezuba babetina musti, a pošljednja nogom u kabô, pa prolije vareniku. Doču jope' nekako carevina. Eto ti šikucije: „Pomozi Vog, Davide! Zdravo, mirno?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Jasno more miruje, privlači. Mladić oćuti opet zadah istinskoga života. No pošljednja bol bijaše jošte jaka — nije mogao da je se otrese. Na mahove usnice mu podrhtavahu i sve do u srce zazeblo bi ga.
Novac od prvašnjih iseljenika u Americi redovito dolažaše i bijaše pošljednja uzdanica siromašnih porodica. Zato polažahu svi k'o na pir u taj tuđi svijet, ostavljajući na izgladnjelome kućnome
Zagrize je u glavu, skide s udice i baci u škrapicu do sebe. Ivo tek sada. opazi u njoj nekoliko riba; pošljednja na mahove praćaka se i jednako još crvenim škrgama zijeva, ginući bez prostora i svježine.
— Nać' ćeš, ne boj se! — reče on, osjetivši da ga je pošljednja njena riječ žicnula. — Nisam rđava koliko vi mislite! — opazi djevojka. — Istina, ne mogu nikako živiti bez ljubavi!