Matavulj, Simo - USKOK
Nijedan od te trojice ne bješe još „mrčio puške“ protiv neprijatelja, jer bjehu gotovo djeca, za vrijeme pošljednje vojne; ali, na žalost, sva trojica se ogledaše u međusobicama s Bajicama i tu se pokazaše „valjasti“.
Onda se Janko nagnu i poljubiše se. Pa, bez riječi, uđoše. VI Pošljednje noći godine 1815-e na vedru nebu sijaše pun mjesec i odsijevaše sa smrzla snijega po Lovćenu i po njegovijem obroncima
Idi lezi, babo! Ti si danas gora u licu no ikad! Haj’te! Krstinja, uvijek slabunjava, bješe u pošljednje vrijeme veoma ološala.
— Bih! — viknu Milica i pobeže. — A, kučko jedna! — viknu Krstinja, koja bješe izišla kolibe i čula pošljednje riječi... — A, kučko, hoćeš mi domazeta! E, nećeš, božja ti vjera. — Jesi li se pomamila, babo! — reče knez ustavši.
A sad da se lijepo porazgovorimo kao pravi muž i žena, kad se tiče cpeće njihova djeteta, a vrijeme je već pošljednje da se ovo tršava! Zbori, dakle, slobodno, samo ne sramoti...
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
je na svijet izišla; ima tome gotovo punijeh 16 godina, i kroz svo to vrijeme tražila se ona sa sviju strana, a u ovo pošljednje doba stala se vrlo jako tražiti; prijatelji i ljubitelji narodne književnosti Srpske stali su sada sve većma i većma
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jedan fra-Tetkin brat doveo je sinčića, i ostaće kao đak. Sve te novosti učiniše dubok utisak na Bakonju, a zbog pošljednje posta veseo. Dakle, neće on više biti najmlađi đak u manastiru! Kako najmlađi, ta on je sad odmah za Bujasom po činu!
Pošto pak, u pošljednje vrijeme, obojica zaviđahu Bakonji, prirodno je da su se potajno združili, te rade protiv njega! Ali šta mu, najposlije,
— Ostavi me, molim te. Ona dvojica prevezoše Bakonju i on odjezdi uz vodu, daleko od sela. Odahnu tek kad izgubi pošljednje kuće iz vida i tek tada osjeti kako se preporađa. Navališe uspomene.
— A begenišeš našega dijaka? — reče jedan napiti prekovođanin koji u taj mah izađe, te bješe čuo njezine pošljednje riječi. — Da sam mlađa, dala bi za nj tri careva grada, što se u pismi kaže — veli Maša. — A naći će on prima sebi!
Više je brige fratru zadavalo ovo pošljednje, jer se bojao bruke, i često govoraše o tome sa Srdarom. Da ne bi njega, moguće je da bi Bakonja tu svadbu odgodio, pa i
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
ma nadam se... A mislim da se nećeš pokajati. — Zbogom! — pozdravi ga djevojka, pričinivši se da je prečula njegove pošljednje riječi. Poslije toga dana, u suncu, na vjetru, na kiši, vrzao se oko nje.
Ispred očiju nestade i pošljednje svjetlosti u selu. „Nije druge, svako živ traži ligo!” — smisli se i uputi kući. Pred kućnim vratima osluškuje teške
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Kad bi zvono sa golemog ovna predvodnika rastegnutim zvukom odavalo da su prve ovce iza grada, pošljednje bi ulazile u čaršiju, prelivajući se u punoj svjetlosti proljetnog, drhtavog sunca, a za njima bi ponosito jahao na
Niko nikom ne vjeruje, pa se bojim da vi meni nećete vjerovati... — Jest bogme, Simeune! Pošljednje je vrijeme nastalo, vidim ja.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Bilo je to pošljednje ljeto pred njegovu smrt. Sjeća se jako dobro. Neko u polju svirajući u dvogrlu izvijaše iz nje pitome, tužne glasove; pođe
— Uvik isto — odgovori djevojka. — A biće i gore! — nadoda brat. Ivu potresoše pošljednje riječi i čisto se smuti. — Ako vam je potreba koju malu stvar, dao bih vam ja...
I Ivo časom zaboravi na sjednicu i zareda mislima u pošljednje varoške odnose. Međutim tajnik čitaše razne općinske stvari koje su bile na dnevnom redu i za koje se nije niko ni
— Biće, — promuca Ivo, diže se i iziđe na doksat. Stoji neko vrijeme prislonjen na željeznu ogradu doksata i misli na pošljednje riječi sudbenoga pristava. „On misli da se žrtvuje!?” pomisli „on, sin siromašnoga seljaka ... .
Oko zapada sunca soba se ispunila mekom svjetlošću; ostavi spise pa pođe k prozoru da gleda pošljednje rumene zrake na visinama prekomorskih brdina.
Promisli se i pođe k njemu. Pomnjivo preskače s hridi na hrid, dok dođe do pošljednje što zadire najdalje u more. — Jeste li što ulovili? — upit a, predajući da mu stari što ružna ne reče.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Što je do ženidbe najzad došlo, za to treba zahvaliti „knjigama staroslavnim“, koje su predskazivale „pošljednje vrijeme“ i u tom vremenu Lazarevo carovanje.
ladna napijemo vina, o svačem će Juže besjediti, kako koji dobar junak jeste, iznijeće knjige staroslavne — da kazuje pošljednje vrijeme; ti kad čuješ, vjerna slugo Lazo, a ti trči na tananu kulu, te donesi onu čašu zlatnu, štono sam je skoro
ladna napojiše vina, o svačemu staše besjediti, kako koji dobar junak jeste; Jug izvade knjige staroslavne, te kazuje pošljednje vrijeme: „Vidite li, moja braćo krasna!
Vidite li kako knjiga kaže: nastanuće pošljednje vrijeme, nestanuće ovce i pšenice i u polju čele i cvijeta; kum će kuma po sudu ćerati, a brat brata zvati po megdanu!
gradit: vreme nije, niti može biti; uzmi, kneže, knjige starostavne, te ti gledaj što nam knjige kažu: nastalo je pošljednje vrijeme, hoće Turci carstvo preuzeti, hoće Turci brzo carovati; oboriće naše zadužbine, oboriće naše
Narod je mislio da se u tim spisima govori i o budućnosti. Izraz pošljednje vrijeme znači: propast sveta, a i propast srpske države i dolazak Turaka. 5 Povodom izraza sitna knjiga kaže V.
Kob ga kobi Stevanova ljuba, tj. susrete ga Stevanova ljuba. Vojvodi je to i pre i posle, tj. (kaže Vuk) „i prvo i pošljednje (nigda više u svome dvoru neće u slavu napijati)“.