Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
da ja zatvorim ovo sveto mjesto, da ga ne gazite bogoprotivnim nogama i da me ne crnite sve gore pred ocem nebeskim! Pošljednji vam put kažem i pozivam da se ostavite pasjaluka i nesrećne rabote.
Prokleću i vas i sve inadžije i ubojice onim putirom ondje, pa onda živi ako možeš. Poslušajte me, pošljednji vam put kažem; vas ste četvorica svemu zlu kolovođe. Jal' se mirite, jal' ćete odsad s bogom ratovati!
Što prođe, izgleda da je maločas bilo, samo u budućnosti vidi vječnost srce koje čeka. Kad je pošljednji mjesec školske godine, ne može čovjek živ da dočeka. Ali nema više tuge.
Matavulj, Simo - USKOK
Puro Mijuškov, Stevo Bajov, Gašo Perkov i Stijepo Mrkov, sve stariji ljudi, okupiše se oko njih dvojice. Ovaj pošljednji, ćorav i sakat u prstima lijeve ruke, izgledaše kao da se vječito kezi.
Pred noć serdar Điko Martinović s Cetinjanima zaobiđe Francuze i spusti se u Vitalinu, gde im je bio pošljednji logor, tu im zaglavi topove i otme ruske zarobljenike, pa se opet vrati k nama!
od Crne Gore, ali prije no što će se Plamenac i vratiti, dođe ćesarski đeneral Milutinović s vojskom i zauze Boku i pošljednji Kotor, eto sad na ljeto biće godina... Dugo su sjedjeli ćuteći i motreći kako pregorijeva badnjak.
Da ako ne bude pošljednji u novoj otadžbini! Ali poslije te trenutne plime nadanja nastade odmah osleka očajanja. Nenadno, kao iza zasjede, obuze
— Kad si ti u osamnaestoj godini kadar bio uskočiti među Francuze i biti se, nećeš biti pošljednji ni među nama!... Zbilja, ti si uskok po drugi put!? Domaći dočekaše Janka s uzvicima, i svi se mirbožaše s njim.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
štampane su u zasebnim knjigama, među kojima Novo oružje (Beograd, 1890), Na pragu drugog života (Karlovci, 1899); Pošljednji vitezovi (Mostar, 1903); i Car Duklijan (Mostar, 1906). 1893.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ova sad kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš krave klati, ja mam odlazim od tebe, jer vidim da nemam čovjeka koji bi bio vrijedan da s njim
Kad ga je spustila na zemlju, zapitaće ga: — A vjere ti pobratime, šta ti ono baci meni u kljun, kad sam pošljednji put zinula? — Jere me to pitaš — reče Marko — pa bacio sam ti mesa.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A Brzokus bješe i fra-Brne (III), (1819, † 1838, †† ?). Ovaj pošljednji imao je tri brata: Jeru, Juru i Baru, ili kako se u Zvrljevu zvahu: Kušmelja, Čagalja i Šundu.
Besjednik nagnu bardakom. A kao da ni u tome poslu ne bješe pošljednji, jer mu jabučica skakaše kroza dugačko grlo, od kotlaca do podbratka. Pošto preduši, huknu i dodade sud bratu Šundi.
Nije mu bilo druge, no pođe. Tetka ga uze ispod jedne ruke, a Bakonja ispod druge. Pjevalica za njima, a seljaci pošljednji. U dvorištu pridruži se velika gomila, te svi uđoše.
Odahnu tek kad izgubi pošljednje kuće iz vida i tek tada osjeti kako se preporađa. Navališe uspomene. Tuda je pošljednji put prošao s ocem dovodeći stričeva kulaša.
Od đaka upade mu u oči jedan zdepast, neobično široka lica, sa velikom brnjicom u uhu. Bakonja izađe pošljednji, pa zapita druga debeljka koje je fra-Bone. — En oni, ča je vetji od ostalijeh! — odgovori drug.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ova sad, kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš krave klati, ja ma̓m odlazim od tebe, jer vidim da nemam čovjeka koji bi bio vrijedan da s njim
Kad ga je spustila na zemlju, zapitaće ga: — A vjere ti, pobratime, šta ti ono baci meni u kljun kad sam pošljednji put zinula? — Jere me to pitaš, — reče Marko — pa bacio sam ti mesa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Sve svoje sobom nosi: i osjećaje, i misli, i želje! A uveče, gonjena navikom, pošljednji put pođe da zagrabi vode na vrelu pred gradskim vratima.
njene kolibe: djevojka bi ga ponudila čašu vina, nudeći ga talijanskim jezikom, a on bi se nasmijao, popio i zahvalio. Pošljednji put se iskrcao za jake oluje i došao po navici s vrčem po vodu.
Što je to što me tako uz nju veže? Ne mogu da sebi odgovorim; samo znam da je moje oči traže da je pošljednji put pozdravim. Mašem joj šeširom, a ona mi odvraća bijelom maramom.
To je bio prvi i pošljednji put u životu što ga je žena poslužila, pa eto i taj se desio u zao čas! ... Danguba je na to već zaboravio, i sada,
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Zakon te goni; mi te ne gonimo. — Kakav je to zakon?! — jauknu Mijo i svali se na zemlju. — Pustite me da se pošljednji put isplačem na svojoj zemlji. Zemljo moja, majko moja... — zagrcnu se.
Koliko li sam jada i čemera na tebi vidio!... Stole moj, moja slatka dušo! Stole moj, grdna rano moja!... Ja velim: pošljednji put. Nije pošljednji, nije! Stole moj, krvi moja, tražićemo mi svoju prâvu. Ić'emo mi u Beč. Znam ja đe su carska vrata..
Stole moj, moja slatka dušo! Stole moj, grdna rano moja!... Ja velim: pošljednji put. Nije pošljednji, nije! Stole moj, krvi moja, tražićemo mi svoju prâvu. Ić'emo mi u Beč. Znam ja đe su carska vrata...
lišće, miriše miloduv i bosilje — sve miriše i odiše snažnom, opojnom svježinom, a u mekom, slađanom šuštanju izumiru pošljednji, drhtavi odjeci teškog, umornog, dnevnog života. Proto se trže, pogleda u noć, zadrhta i prestravljeno se strese.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— ponovi gazda. Rade ne odgovori ni po drugi put, već vadi novac iz torbe i polaže ga na sto, i izvadivši iz torbe pošljednji zavežljaj veli gazdi: —Broj! Ima ga dosta! —'Ajde, de da vidimo! — govori gazda, driješi zavežljaje i broji.
Gleda snažno momče koje poznavaše, i zgodno djevojče; sluša njihov pošljednji razgovor ljubavi diše čisti jutarnji šumski vazduh i — gleda ga u suncu mrtva.
Šantić, Aleksa - PESME
1905. HLjEB Parobrod spreman. More se koleba. Pošljednji plamen na zapadu trne; Suton se rađa i s jesenjeg neba Polako pada na hridine crne. Paluba puna.
I moli Oca... No još jednom voda Širokim valom pljusnu preko broda, I ču se prasak i pošljednji jauk, I, slušaj, negdje kô da Gospod plače. A noć se ceri, i sve više, jače, Nebesa hvata kao crni pauk. 1906.
Iz vruće visoke raži Grličin glas je zvao, U vrhu čempresa starih Pošljednji plamen je sjao. Od sreće ja bijah umro, A ti, u ljepoti svoj, Nada mnom sama si stala, Kô divni spomenik moj...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
uništiti Pocerje — severoistočni kraj okruga podrinskog počivati — odmarati se počinuti — odmoriti se, umreti pošljednji — poslednji pošta — čast, doček: Poštu čini Vide Maričiću pošta knjigonoša — poštar koji nosi pisma pravda — (znači