Crnjanski, Miloš - Seobe 1
jer uzaludno je sve, prah, smert, sueta suetstva... prazdne reči... a kad se umire, umire se kao pas i konj. Pri tom pokuša da ustane i da pođe. Duše nema... kao što ni Boga nema..
Pri tom pokuša da ustane i da pođe. Duše nema... kao što ni Boga nema... živimo uzalud... prah... smert... prazdne reči. Tada biskup skide sa njega svoje hladne oči i naježen pogleda u noć. Ponoć je bila odavno prošla.