Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Mlađi odavaše čes’ na stareji svoji. Kad si tatko sedi, sin mu stoji; kad si tatko praji cigaru, sin si već čeka sas mašice i žar; kad si tatko zbori, sin si ćuti, sluša, ne sme da zbori!
Golem kako katanac na magazu! A ključ si turi u džep, pa si ide! Kude si ide, što Praji kad se vrće dom — nikoj ne znaje i ne smeje da ga pituje...
— uzviknu Jevda sva preplašena. — Crna Perso, što ti se odi dete napraji! A Mitanča — što napraji? — Ešek! Što će praji? Nedelju dana ne smejaše da si do’odi dom, veće zaredi po tetke i po strinke na noćuvanje...
Toj li je red?!... A tatko što da praji?! Uze si na brata dete, reče: „Sotirče će mi je po sag sin i naslednik!“ ’Oće da ga uzne za ortaka, — ama još neje u
! Deda se vika, — a pogle šta praji! Bela glava, bre, brate!“, ipak je on redovno i rado dolazio tamo. I nesreća je tako htela da se ovih dana tamo nađe i
— bolji momak po sag — odsad posmešiti se — obrukati se potakav — bolji potrgovac — bolji trgovac pošeja — pošao praji — radi predi — pre premenjuvati se — preoblačiti se preripiti — preskočiti prizortiti — primorati prilegati —