Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
put o Hajduk-Veljku, o Rajiću, o pojedinim pesmama, posle sam je ispitivao da li je zapamtila druge pesme koje sam joj prevodio. Odgovarala je nekako lenjo, pa ipak sve tačno.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Sedeo svake bogovetne noći dok ne osvane i čitao i prevodio neku veliku knjižurinu. I kapao nad onom knjižurinom i sušio se i kašljao pa kad je onu knjigu preveo on umro i nije ni
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Mnogo bi bolji bili, kad bi, malo više, pažnje obratili, pištolju. Ševič je to vrlo rado i glasno prevodio. Čak je ponešto i dodao. Isakovič, reče, kaže da nije čovek, nego pištolj glavno. Pa se cerekao.
Pavle nije nameravao da Kostjurina ljuti. Ševič je, međutim, prevodio, po nešto i dodajući. Isakovič nije ni sanjao da mu se smeju, i da se napravio smešan.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Bio je možda najobrazovaniji srpski kaluđer svoga vremena, znao je ruski i poljski, i prevodio je sa tih jezika. Njegov rad pada u doba od 1716.
pravoslavnih čitalaca, ili iz obzira prema austrijskoj cenzuri, on je u svome prevodu izostavio amatemisanu XV glavu. Prevodio je više sa ruskog prevoda no iz francuskog originala.
Zlatoustom«, govorilo se »učen kao Rajić«, i za sobom je ostavio ceo jedan niz bogoslovskih prevoda i prerada. Prevodio je ruskog ispovednika Gedeona i jeromonaha Platona Levšina, napisao Katihisïsъ malый, ili sokraщennoe pravoslavnoe
On je obično prevodio sa ruskoga, katkada prosto preštampavao ruska izdanja, davao katihizise koji su u stvari izvodi ruskih katihizisa,
Orfelin je odatle uzeo glavne ideje, negde je prosto prevodio, odbacivši što je bilo za ruske prilike, i udesio prema srpskim potrebama.
Defoa i njegova Robinzona, Ričardsona, ali naročito ceni i voli blagog i ozbiljnog Adisona, iz čijeg Spectatora je dosta prevodio i prenosio u svoje srpske knjige. Manje od Engleza i Nemaca uticali su na Dositeja Obradovića Francuzi.
u Aradu, 1835. u Pančevu. Glumci su bili mahom odrasli đaci i »ljubitelji umetnosti iz mesta«, a i sam Vujić, koji je prevodio komade, igrao je kao glumac, »po primeru počivšega G. Voltêra«, kako sam veli. Vujić, prešavši u Srbiju, 1835.
51 U jedan mah nameravao je da prevede sve Horacijeve pesme, i prevodio ga toliko, tako da mu je mitropolit Stratimirović zapretio da će ga isključiti iz crkve ako i dalje prevodi jednog
I u poslednjim svojim književnim radovima, pedesetih godina, on je još prevodio Horacija, upotrebljavao klasičnu metriku, i snevao da grčku prozodiju prenese u srpsku poeziju.
Kada je u mladosti prevodio sa ruskog pojedine delove Ilijade i ruskog narodnog speva Slovo o polku Igorovu, on je to činio u narodnome desetercu.
Vešto podražavajući svoga uzora, Hadžić je prevodio Vergilija, Marcijala, Klopštoka, Herdera, Getea, Šilera, a naročito Horacija. 1827.
Iako poznaje i ceni srpsku narodnu poeziju, i katkada piše po uzoru narodne pesme, iako je Vergilija i Horacija prevodio u razmeru narodnih pesama, ipak on drži da srpska književnost treba da ima za uzor klasične književnosti i nove
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Takav mu je bio i engleski. (Ali nije bilo tačno ono što se pričalo kad sam, 1929, prevodio Šekspirove sonete da ne znam engleski baš ništa.) Učio sam i slikarstvo, privatno, kod jednog profesora.
Učestvovali smo i u demonstracijama, ali, za muziku, Stravinskog (Sacre du Printemps) u teatru. Ja sam prevodio, za nas, ne misleći da to štampam, pomoću studenata, Kineza, i azijskog muzeja (Musée Guimet), sa francuskih i
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
srednje!“ Zatijem serdar nastavi sve redom: kad su krenuli, dokle će ako Bog da, da ne traže Janka... Mališa je prevodio pitanje i odgovore, a prevodio je uprav s dosadom, te je zastajao i otezao, pa odjednom obrati se serdaru: „Ovaj
Mališa je prevodio pitanje i odgovore, a prevodio je uprav s dosadom, te je zastajao i otezao, pa odjednom obrati se serdaru: „Ovaj gospodin, on je oficir, Švaba, kao
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
ili jedanaesti čas pred podne i s pomoću i nastavljenijem njegove prečestne supruge čitao bi[h] izgovora radi, a potom prevodio bi[h] koju Ezopovu basnu s grečeskoga jezika na ingleski.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
a Bakonja posokoljen ispriča još njekoliko odlomaka iz žitijâ, pa izređa oko dvadeset kratkih latinskih rečenica, koje je prevodio na „naški“ i koje ovako izlažahu: — Duša je neumrla tilo. Je umrlo janje iđe. Tica leti stol je. Okrugao a kuća...
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Kako je rastao, sve se duže igrao tako što je rečenice sa jednog jezika prevodio na drugi, treći, četvrti. Počeo je da veruje da mnogo zlo dolazi i otuda što ljudi nisu navikli ni da se slušaju ni da
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Tako? - A da li je to baš istina? „Živa istina! - O tom sam se uverio kada sam prevodio delo arapskog astronoma Alferganija.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
septembra 1855, od kolere; pisao je pesme za omladinu, kao i rodoljubive, a prevodio je kraće stvari sa raznih jezika. Prilikom štampanja ovakvih adaptacija i prerada pesme su, naravno, kao što je to
u odeljku gde su bile Zmaju najmilije knjige i gde se, među ostalim, nalazio i primerak Bodenšteta iz kojega je Zmaj prevodio pesme Mirze Shafija.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
U njoj je držao svoja predavanja poznati peripatetičar Kremonini, koji je iz godine u godinu čitao, prevodio i tumačio jestastveničke spise Aristotelove.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Pisao je rodoljubive i sentimentalne pesme i prevodio poučne knjige (Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri francuskog pisca Bujija).
Napisao je i spev Kraljević Marko, nekoliko pripovedaka i drama, prevodio mađarske i francuske romantičare. Zbirke: Pesme (1874), Pred Vaskrs (1877), Svetli dani srpski (1878), Pesme (1884).
Pohađao je gimnaziju u Novom Sadu, Segedinu i Požunu, a studije medicine napustio je zbog bolesti. Prevodio je poeziju nemačkih romantičara, a kao pesnik javlja se u časopisima (Danica, Matica srpska, Mlada Srbadija itd.).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u celini predstavio kao prevod sa „ilirskog“ i tako uspeo da obmane mnoge ljude (čak i Puškina, koji je Merimeove pesme prevodio kao srpske), pojavilo se više napisa u časopisima, a istovremeno su u „Globu“ (1827) izišli i prevodi nekih naših