Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Treće veče žena se razvika: umire, umire! Skočim iz postelje, vidim: mala stisla zube, prevrnula oči, poplavila; umreće sigurno.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
— He, mladiću, u malo ti nisam prevrnula tanjir, uzviknu ona veselo, nameštajući činiju na sto. Proskitao si se mnogo, pa i ne dolaziš kući na ručak, reče ona,
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Otvara mu) Ala sam se, dušo, izgubio, kad sam tvoje ugledao lice! Bijaše mi se pamet prevrnula, noge su mi zadrhtale, a srce mi zakucalo u njedrima: ja pomisli’ zauvik poludit’ pa zamalo da ne padoh na kaldrmu.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
je posredovao u trgovačkim poslovima —, koji ume prilično počuvati ono malo što mu je ostalo od oca, ali mu se narav prevrnula, i sujeta lepog čoveka porasla. Došao neravan, svaki dan drukčiji. Čas gord, čas plačljivo nežan.
Neharni moj zet mora da je mnogo Bora rasrdio kad mu se tako pamet prevrnula... Tamo kod nas, pod planinom, bio lud čovek; po šumi hodio, s travama razgovarao, k'o neki svetac.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Gospođa je vriskala i valjala se po podu, čupala je kose, prevrnula je divan, razbila lampu, gađala je cipelom kućnjeg momka, ujela je apotekarskog pomoćnika i, najzad, ispila je čitav