Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Na prvi mah Cvijeta ne čuje ništa no šum, i gleda u prostor i pregara se. Ali najednom iz toga stanja otrže je brzina parobroda, zaselci i pitome baštine što za njom zaostaju.
kako se noć spušta i zahvaća i najveće visove, onako i ona sve jače osjeća svoju nemoć: čisto uviđa svoju nesreću — i pregara se... — 'Ajdemo! — reče joj Marko najednom, pitomije no igda . — Pusti još malo!