Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Plačući, ah, pregorko, plačem se dan i noć, moju terzam utrobu, jer ja nejmam pomoć: koji su mi od najpre dobri druzi bili, sad su mi se
Po tolikoj ja slavi i mojoj hrabrosti, porugana stala sam, — o, moje žalosti! Sav se duh moj u meni pregorko vazmuti, terzajući s', utroba srce mi prevrati.
se mene, slavne, hrabre Serbije, bivše togda jedne; a sad sjedim žalosna, u ropstvu tužeći, i za mojom hrabrostju pregorko plačući. Pomrači se i vid moj, ruki oslabili, zgubila sam i snagu, sasvim me satrli.