Upotreba reči prekide u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

“ Čiča Marko je razumevao nešto nemački, pa mu odgovori: „Gospodine, Obrad ne pije!...“ Doktor ga ljutito prekide: „Štile!... Svi Raci buđet pijanice!...

da ga spomenemo u svetoj crkvi?... da mu držimo 'denija?...“ „Oče, nisam za to došao“. „Da zašto, džanum?“ prekide ga arhimandrit. „Da se ne misliš ženiti?...

On je karakter!... On je!... — Pa da nije i ova depeša od njega?... — prekide mi reč g. penzionar i već htede zgrabiti naš švajcarski sir, ali moj drugar beše hitriji, ukol’ko beše i gladniji, te

Da, da, tako je to! Malopre prođe ovuda moj đak Milisav, pokojnog Bogdana sin... dobro dete!... — Jogunica, — prekide ga Nikola, — ugursuz!... Ta, evo, ako se ja o njemu ne staram, onda, vere mi, nije mu se ni otac starao!...

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Razgovor se odmah prekide. Učitelj priđe k njima da se upita. Mehandžija pritrča uslužno te smahnu rukavom prašinu s jednog stola ukraju, naređa

— Mi smo ljudi prosti... Nije da rekneš kakav mit — bože sačuvaj!... — Niti bih vam uzeo ja mit — prekide ga kapetan. — Da mi date pun ovaj vajat dukata — ne bih vam ni pogledao, samo ako je mit...

— A ti mi jamačno žnješ srpom, pope! — vrati mu doskočicu David i htede nešto još žešće da doturi, a kapetan ga prekide: — A hoće li ove godine, Dašo, biti dobra žetva, a? — Hvala bogu i vlasti, gospodine!

— reče Mato čisto žalostivo. — Hajde kući, kume, hajde! Sutra vala poraniti... — He, kući! — prekide ga Radan, a jetko se nasmehnu. — Kakoj kući? Ti misliš ono je moja?... Hej, moj kume! Uzlović — Uzlović!

— Tu Radan pogleda snuždeno preda se, pa smotrivši kraj Mate torbu s glavom šećera, gde je spustio, seknu ga nešto te prekide što je počeo i naglo upita: — Šta ti je to, kume? — Ništa, neki šećer. — Kaki šećer? Daj da vidim!...

; s njim je pop Raško, Vidak, pisar opštine n-ske, i još njih pet-šest. Baš kad se gazda Milun prikuči ka kolu, prekide se igra i onaj Srejin momak zađe kupiti bakšiš. Pada para kao kiša.

«. — Ama, nismo tako rekli, ćato! — prekide mu Sreja čitanje. — Tako ja ne mogu. — Pa nećeš ti to njemu davati, nego samo da čuva; ovo je samo vorme radi, tek

Ali kad i vi velite, onda je bolje da ja tu posredujem, kao poznanik. — Jes' jes'... — prekide ga Pupavac, — Pravo velite — bolje vi tamo, kao što ste već poznati... A koliko rekoste, juče, ima miraza?

Pupavac samo užagri očima kad advokat pomenu toliki miraz. I na tom se razgovor prekide. Nije, vala, prošao ni dobar sahat, a već je advokat sedeo u kući Nikolinoj i uveliko se razgovarao o balu, o

— To nije zbog plaćanja, pego kako se to trefilo uvek dvadeset pet!? — poče Mojsilo, dok ga iznebuha prekide jedan glas iza stola jednog prema njemu: — Ama juče bio prsten i ispit Savci! Mojsilo se trže kao da ga nešto seknu.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

se nešto prolomi nad njim, nešto što mu odjeknu u duši kao grom nebesni; nešto što ga zaprepasti i prenerazi, što mu prekide taj lepi nit snova njegovih... Učini mu se da se svet sruši. A to beše sovuljaga na hrastu više njega!...

— Odavde ćemo mojoj kući — reče on. — Tamo ćemo se skloniti... — A zar ne bi bolje bilo da odemo do Deve? — prekide ga Stanko. — Ne, sokole! Ne smemo tamo. Pa i šta bi?... Deva je zverka. On nikad ne istrčava.

— Šta da biramo! — reče Jovica. — Eto Stanka. — Ali ja ne znam... — Pa ako ne znaš, dogovorićemo se! — prekide ga Zavrzan. — Valjda je Srećko znao sve kad je u goru došao?... Jok!... Nego... nevolja ga svemu naučila. — Tako je!

Hajdemo onda kući. — Jest, hajdemo kući!... Ali pogled na tu prokletu kuću i ovo nekoliko reči što ih s ocem reče prekide mu ove lepe snove.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ja mu priskočim u pomoć: — Kaže mi mama.. Ali me on odmah prekide: — Ta ti si, Janko! Gle! A kako da te poznam? Bila je seka-Soka, i nadao sam ti se. Ali... piha, kad je to sebe bilo!

Jedanput dođe on, tako, docne kući... Ništa!... Sutradan — ništa.. Kad, moj brate, opazi majka da on nema sahata! Prekide se žena, pita ga: — A gde ti je, Mitre, sahat? On se namrgodio.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Aj’te, deco, dosta je bilo ćeretanja, ostavite što i za sutra, — reče i prekide razgovor devojkama, a ove baš šaputale o Šaci hirurgu kako obešenjački pogleda i češlja kosu, »a sokak sve miriše od

Tako je mislila u sebi gđa Sida, pa prekide sama pauzu. — A mi baš juče razgovaramo, ja i moj suprug, o tome kad ćete doći. Mislili smo da već nećete ni doći.

« A zar bi i mi sedeli ovde da ne moramo. — O, milostiva — prekide je gost — vi slabo šacujete selo i njegove krasote kad tako govorite. O, i u selu se dâ sasvim lepo živeti, verujte!

Priznajte, zar nije k’o što kažem? — Pak-pak? — umeša se pátak u razgovor i prekide malu pauzu koja postade posle gospoja-Sidinog pitanja. Pogleda ga gost onako sa onom keceljom, pa se nasmeši.

I krijući tvoje lice Meni skoro... — Ta koji ti je đavo! — prekide ga gđa Sida ljutito. — Ju, izvin’te, gospodine! Juco, dušo, idi u kujnu pa spremi crnu kafu. Znam da varošani rado piju.

vi nešto namesto gđe Side: kako je izgledala i šta je pomislila gđa Sida kad je taman počela, a gđa Persa je iz kujne prekide!

Ne, ne, čita ona; varate se, slatka, kad mislite da samo vaša Melanija čita! — prekide je jetko gđa Sida videći kud cilja gđa Persa. — Te još kako čita ona, pa sve naglas!

— O, pardon — prekide Pera i skoči sa stolice. — Ta ovo se već svi razišli! Izvin’te što sam se toliko zadržao. Prvi put, pa toliko da traje

— Sećaće me na vas... — Zbilja, gospodin’ Petrović’ — prekide ga Melanija znate li »govor cveća«? — Govor cveća? Ne znam, gospođice. — Šteta!

pa ni moja najbolja drugarica Jula. — Ah, kákva — reče i manu setno rukom, a gleda u nju. — Nemojte, nemojte — prekide ga Melanija — znam ja muški neverni rod. — Al uveravam vas... — Verovaću, ali dajte mi prilike, dokaza i vremena.

— Ta šta govorite! Trideset i... — Ta man’te cic dođavola — prekide je nestrpljiva gđa nataroševica — nego molim vas dalje, samo dalje... — A, da, pàrdôn, pàrdôn!...

Ne valja, ne valja ništa ova nova nauka. Kud će nas to odvesti, — sam bog će znati! — Dede, spasi bog! — prekide ga pop Spira. — Na spasenije! — odgovori mu domaćin, i kuca se i s njim a i s pop-Ćirom, i to još dvaput.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I tako zaprepašćen i smrtno bled drhtao je i slušao neko vreme. Onda pričeka malo i prekide vezu pa nesigurnim, tu đim glasom pozva Jurišića i saopšti mu da će smesta ići za baterijskog osmatrača na crkvu sela

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

ljut što feldmaršal‑lajtnant govori tako, da ga i grof Palavičini sluša, koji, posle, po Beču, može da priča, prekide, ljutito, starca: „To je zato što taj narod ništa ne razume, sem batina i vešala.

Međutim, sekretar ga prekide. To je intjeresno, kaže, ali to su već čuli! Gospodin Nikolaj Černjev, premijer‑sekretar, ne može više oka da, zbog

Međutim, Volkov ga opet prekide. Veli, on je iz Beča otpremio u Rosiju, u poslednje vreme, nekoliko oficira, koji su došli u Beč iz Temišvara.

Što ne čekaju pomoć od Rusa? Na to ponova nasta graja. Bajevič ga prekide i dreknu: otkuda? Pale ih, palež ne čeka, a ne nadaju se više, ni Austrijancima, ni Venecijancima, nikom iz

Pavle onda prekide brbljanje Đurđevo, pa mu podviknu, zašto vrdaju, a ne kazuju ništa o Trifunu? Đurđe onda promrmlja da je Trifun kao

Njegov se smeh prekide kad ču glas Kostjurinov. Dreknuo je gromoglasno: „Slušaju!“ Kostjurin mu reče da napuni pištolj i gađa prvu figuru,

Sva njegova radost ode, kao da je, neko, Sunce u Kijevu ugasio – sva njegova veselost se prekide, kao da mu je neko, grlo, pri smehu, presekao. Preklinjao je da ništa Varvari ne kažu.

Tupo, nekim glasom, kao iz groba, prekide Pavlovo pričanje, i zapita kapetana: Da li je u austrijskoj vojsci učio o prevarama, koje se vrše, i maskiranju, pomoću

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

” Isakovič ga prekide ljutito, proderavši se: „Sladost bogatstva um vaš, Antonoviču, vozvodi sueti suetstva. Proidu, izčeznu vsja zemnaja

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Najzad, njegova razmišljanja prekide reski pisak profesorove zviždaljke. Dečaci se naglo ispraviše i zauzeše stav mirno. Kroz široka vrata gimnastičke sale

Matavulj, Simo - USKOK

Ivanović viknu iza branika: — Crnogorci! Za... — Kakvi Crnogorci! — prekide ga ozdo krupan glas. — Kakvi vam se Crnogorci priviđaju?

pardon! to jest: stvar je sasvim prosta i prirodna... Knajst planu i prekide ga: — S vragom vi i kojekakve vaše smeteno cifranje! Što ne kažete prosto: šta traže Crnogorci?

— Ja, vi’š, ja bih da pričekamo, neće li se Tudešak izviniti, jer... — To sam znao! — prekide ga Ivanović, smijući se prezrivo, i otide kući. Ostali bjehu zadovoljni predomišljajem kontovim.

Pero, pristav, Anđe, Gorde i one tri pretržnice tvrđahu da su ga viđali, ali se ne mogahu složiti kakav je na oči! Prekide ih knez, viknuv: — Ha, đavo ve pozobao i sa vašijem principom, e ne vidite e mrče i snijeg zamete!

Moje oči Izvađene, Moje dobro Izgubljeno, Moje sunce Ogrijano, Koje mi je potamnjelo!... — Dosta, Milice! — prekide je otac, više molećivo nego oštro. A tada udovica nastavi: Kuku, bane, moj đevere, Bratska diko!

Ja sam, mladi gospodine, vršnjak s ocem vladičinim. Sin ga prekide: — Vladici je sad šezdeset i pet godina, počem je vršnjak sa Stevom Bajovijem.

Koliko ti je sad godina? — Dvadeset treća. Opet nasta dugo tajac, koji prekide Stevo Bajov: — A da su te po nesreći jutros uhvatili, bi li te ubili?

— Dobro, dobro — prekide ga đakon. — Radi kako znaš! Kapetanova je vazda najstarija na brodu! Haj’te djeco!... Kuvar Lazo bješe đakonu zemljak

Pod panjegama bjehu dva velika gvozdena kovčega, po svoj prilici prazna, otkad Rusija prekide godišnju pomoć! U sredini bješe sto zastrt zelenom svitom i oko njega tri stolice.

U tome poslu prekide ga klepanje na časove i on poteče, ali ga starac vladika presrete i reče smijući se: — Ne traži se to od tebe, Janko!

Janko ga opet prekide: — Koliko đe biti svatova Anđi? — Uglavljeno je šezdeset. — Šta kažeš!? — reče Janko iznenađen. — To je premnogo!

Milićević, Vuk - Bespuće

kad se najednom njihove oči sretoše, njemu se jezik zaplete, pričanje posta smeteno i zbunjeno i naglo se završi, gotovo prekide. On ućuta i gledaše preda se. Vidjelo se da mu je bilo neugodno što je to sve pričao bratu.

- I zar samo to sačinjava tvoj život? upita. Milan ga prekide, bojeći se da on ne nastavi svoja pitanja. — Nemoj, reče i pruži ruku, kao da moli ili kao da se brani.

Potapka Gavru Đakovića nekoliko puta po ramenu, nazva ga prijateljem, ali mu ne vrati dobiveni novac. Tako se prekide igranje, i Gavre Đaković nije htio više nikada od toga doba da popusti tolikim molbama Panekovim da otpočnu ponovo.

Sremac, Stevan - PROZA

— ’Ajde, ne pričaj tu, — prekide ga domaćica — nego sedi već jednom! — Slušala sam već sto puta te tvoje istorije. — More, ne znaš ti ni stôtu čest,

I Jova udari u tugovanku kako nema prijatelja na ovom svetu. — Ništa od mene, priko — otpoče Jova i prekide vrlo zanimljiv razgovor između Kaje i Paje. Sad ja vidim. Nemaš danas iskrena prijatelja da s njim družeski proživiš.

Ako je ona praseća glava što mislila u taj par, to je i on. Ali on je nešto podugo tako ćutao. — Šta je, priko — prekide Jova pauzu. — Šta si se zamislio? Žao ti valjda što nije ovako svaki dan Božić? A? Šta misliš? — Pa... mislim tako...

U tim godinama je, vidiš, moj otac umro od »šloga«! Nastade poduža pauza. — Pa kako se osećate? — prekide je gazda Radisav.

Radičević, Branko - PESME

Jošte jednom okrete se časom: „Sve je prošlo, prošlo za svakade!“ Tako reče, te prekide glasom, Lice pokri, otle je nestade.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ona nena, pečalno zagledana u partizansku haubicu, potegnu Marka za rukav i prekide ga u razgovoru. — Vojniče, hoćete li iz ovog pucati na moga Dedu? — Drugarice, to je vojna tajna.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Čeka te tamo... — Ne, Paso! Živ mi Gospod, ne! Takav mi posao! — Prekide je on tako iskreno da se Pasa trže i kao pokaja što ga je toliko dirnula. Ali ona opet okrete na šalu: — Jest.

— Hoćeš jabuke, kruške? Hoćeš pite malo? Sad je baš Marika umesila. Hoćeš majka da ti grožđe... — Ništa neću! — prekide je on malo osornije, samo da ga ne bi i dalje nudila, nabrajala. Ali ona produži. Ređala mu je sve što god je znala.

prekide odjednom i trže se kad vide kako ona htede da padne, pa se, sva prebledela, leđima zadrža za zid. — Ništa nije.

On se podiže, okrete i poče da gleda u Aritona milo, blagodarno: — Tone moj ... — poče da mu tepa. — Pij, de! — prekide ga Ariton, smućen od tog njegova milovanja. — Pij! — nudio ga je mračno i surovo. Mita poče, ali malo. Samo gutljaj.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Bar kljusadi ima dosta. — Ali nema ovakvih! — prekide mu riječ onaj. — Pazi samo! — reče, pa stade mamuzati magarca, i koliko ga puta udari toliko se konjanika oklopnika

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Pijukom htjedoh, al nisam glup, mnogo je tup.“ „I ja sam lani ustao rano da kuću čistim, pa prst uganȏ!“ prekide Lovac nastali muk i skide luk.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Zašto ne. Ja verujem. Verujem u Boga i u čuda koje vrše svetitelji kad je Bog s njima. — Ali, ujna, — prekide mladić (znači taj je verenik!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Ti bi bolje uradila da ga spremaš za put — prekide je moj otac. Moja mlađa sestra kao da nije shvatala o čemu je reč. Nju je više zanimalo kako će mi uniforma stajati.

— Ti, Taso, kao da si guštere gutao! — prekide čitanje potporučnik. A Tasa, onaj s levoga krila, sa opuštenom donjom usnom, razvuče usta u blažen osmeh, pa se nasmeja

— Vešta veština i brza brzina! — poče Tanasije da razlaže, ali ga prekide oštra komanda: „Na svoja mesta!“ Vojnici se raziđoše. Još se neki iskašljuju, i onda baterija zaneme...

Eto... jedva izvukoh čitavu glavu. Njegovo pričanje prekide ponovo neko krkljanje na onoj obali... Iz daljine, jurila je ka obali ona naša baterija, ostavljajući za sobom oblak

Našu želju prekide nova komanda, te vojnici iskočiše kod topova. I taman opališe poslednji metak, tada Trailo raspali busenom zemlje

Sava je tiho šumorila, dok su gavrani graktali pozadi krvavog razbojišta. Tišinu prekide glas desnog osmatrača: — U pravcu sela Šašinci vidi se neko kretanje. — Posluga na svoja mesta!

Napričali smo se dovoljno te smo trenutno zaćutali. — Što bre, Milane, nisi žensko? — prekide ćutanje potporučnik Aleksandar.

Ugledasmo i bateriju. Nad njom prašte neprijateljski šrapneli, ali baterija i dale dejstvuje... Komandir prekide paljbu, kada nas ugleda. — Gospodine kapetane, pešadija odstupa. Treba da se odmah povučete. — Jeste li sigurni?...

Iz njegova govora izlazi da bi konji sigurno polipsali da on nije ovde. Aleksandar poče da šmrkće, pa ga prekide: — Ja... dobro, dobro... Nego, ovaj... kako tvoj domazluk? Narednik se uozbilji, kao da ne razume pitanje.

Još prebacio i torbu sa sekcijama oko vrata. — Gospodine potpukovniče... — Prvo ti! — prekide komandant Dušana, i upre prstom na mene. — Gospodine potpukovniče, otpratio sam bateriju do sela.

Komandir prekide paljbu i čujemo gde pešaci viču: ura, ura! — U pravcu rovova se lomi, vri, krklja od mitraljeske i puščane paljbe.

Kad sam ušao, nije me ni pogledao. Otpočeh: — Gospodine potpukovniče, na raportu sam... — Znam! — prekide me komandant, pa se diže od stola i unese mi se u lice. Ja zaćutah.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Predsednik prekide ćutanje: — Pa eto, gospodine, mi počeli da se pogađamo sa učiteljicom za kvartirinu. Ona je pogodila sobu kod ovog

— Molim vas, prekide ga učiteljica, mogla sam ja može biti naći stan i džabe, pa zar onda i vi da mi ne platite ništa? Ja imam po zakonu

Ne mari, naći će čiča iverčicu, pa će podmetnuti; tako je to, bratiću moj!... — Možeš li spremiti što za večeru ? prekide mu učitelj dugi monolog. — Za večeru? Kako ne, štogod hoćeš, bratiću!... Samo ne znam šta bi.

— Je li vas učio pređašnji gospodin koju igru? — Jok, on samo u školi... — Što lažeš, bre, prekide ovoga drugi mališan: zar nismo sa njim sigrali mete na Vilinoj Kosi, kad smo ono išli ? — To je ’nako...

Znate, obrte se on učiteljici i zausti nešto da kaže, al’ ona planu i prekide ga: — Molim vas, šta ćete vi ovde, ko ste vi ?... Zašto se plećete u ono što ne razumete i što nije vaš posao!...

Zar ja ne bih mogla tako ?...« po dečjim pogledima oseti da ona stoji iza njega, pa odjednom prekide rad i priđe joj, gledajući preda se zbunjeno, ali mu još u očima igraše ona vesela vatra, koja ga grejaše u poslu.

Nekako to vi radite drukčije, življe. — Hm... kažem vam... poče on otezati, pa u govoru baci pogled na sokak i prekide, zanemi. Ugleda seoskog pisara, a uz njega učini mu se da promiče pored prošća crvena policijska kapa.

On nađe da je ovo va prvi mah kao početak, dosta; a posle već, ići će sve svojim redom... S naročitom namerom on prekide razgovor baš na ovom mestu... — Kamo vam onaj kolega, reče on, dižući se. Baš će sit da se naradi. Ho-ho-ho...

S toga se odmah, živo, s nekom grozničavom žurbom predade poslu. Ali je odmah prekide glas Stojanov: — Gospodin kazao skoro će podne... Da pustiš decu kući.

— Pa, znate... nama su predavali, poče ona zbunjeno: priprema traje najmanje mesec do... — Ha, metodika... prekide je učitelj.

Ja... ja... uzviknu on u ljutini, pa zape i odjednom prekide. Ljubica i pisar tako isto izgrdiše čiču, pa posedaše za sto, koji se povijaše na sve četiri strane.

pa se tako i zamislila... stoji lepo obučena, sa šeširom na glavi, i gleda, gleda bez cilja. — Gospoja, prekide joj misli jedan mališan: ovaj pio vode jutros, pa... je l’ da ne sme uzeti navoru? — Ne sme...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Prevari se kalfa Danojlo, Na nju pogleda, iglu prelomi, Iglu prelomi, konac prekide. 159. Što sam mlada, da sam voda ladna, Ja bih znala đe bi’ izvirala — Kraj dućana Jove bazarđana; Ne bi l’ Jovi

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Kad je seljak doterao kravu blizu, pod sami rit, đavo pogleda i prekide posao. Seljak je molio Boga da mu pričuva kravu dok se on ne vrati, pa ode nekim poslom natrag u selo. „Eto!

Svirka se prekide, prekide se i igra. Svi popadaše od umora, pa onda đipiše: rode i čaplje od straha odleteše daleko, gušteri šmugnuše u

Svirka se prekide, prekide se i igra. Svi popadaše od umora, pa onda đipiše: rode i čaplje od straha odleteše daleko, gušteri šmugnuše u rupe,

Ali mu car ne dade da dovrši, već ga ljutito prekide: — A znaš li ti da sam ja car pa ti mogu zapovediti da novac uzmeš, a ti znaš šta te čeka ako ne izvršiš moju

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— rekoh zastiđen, i taman da otpočnem pričati svoju tužnu porodičnu istoriju, dok me on prekide, pljesnuvši oduševljeno dlanom o dlan i zaigra po sobi od radosti. — Prekrasno, prekrasno!... Nikad bolje!...

— reče ministar sa ubeđenjem i nekom stručnjačkom važnošću. U tom prijatnom i važnom razgovoru prekide nas momak, koji uđe u ministrovu kancelariju i javi da jedna činovnička deputacija želi pred gospodina ministra.

” — Vas, možda, čudi ovakav moj plan, gospodine? — prekide me ministar u mislima. — Pa i čudi me! — rekoh nehotično, iako se odmah pokajah zbog te nerazmišljenosti.

— Ali, molim vas... — počeh nešto; a ko zna šta sam hteo, jer ja i sam ne znam; dok me ministar prekide jačim glasom, izgovarajući značajno svoje važno i ubedljivo pitanje. — A parade? — Kakve parade?

— Šta vam je to čudno? — upita me. — Slušam da ste doneli zakon o... — Jest, — prekide me on — doneli smo taj zakon o uređenju flote, to je bilo potrebno, jer ni do danas nemamo tog zakona.

— Kako se zove? — Kleard. Učiniše mu počasno mesto. — Ja mislim — prekide Kolb tišinu — da nam boljeg čoveka za ovo mesto ne treba tražiti od Klearda.

Glas mu je trepereo, a u očima se svetle suze. — Kleard. Učiniše mu počasno mesto. — Ja mislim — prekide Kolb tišinu — da nam boljeg čoveka za ovo mesto ne treba tražiti od Klearda.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

slave mi, nije!.. — Jaoj!... začu se iz pomrčine. Na drugom slogu reč se prekide, k'o kad bi na nekog, iznenada, sručio punu vidricu hladne vode... Jedna je ruka već zalutala... — Kuku — kuku — ku!.

Zato se i zoveš vlast... — Jok, brate, ne može to tako, — prekide ga kapetan, a mi svi udvojismo pažnju. — Treba sve to udesiti... onoga... kako ću reći...

Mi, kapetani i panduri, popovi i građani, mi narod«... veliš ti, a svetli knez, obradovan, prekide, pa veli: »Dosta, kapetane: s to malo reči kazao si mnogo«... Pop se namršti.

— »Jà, jà, brate, ko to ne zna. Nego šta ćemo, ljudi sa ovom nezgodom?...« Kapetanu kao da ne bi pravo što mu se prekide sećanje na njegove drage uspomene, pa žurno prekide popa: — Ja znam, popo, šta ću činiti. Meni.., onoga... to nije vaše.

« Kapetanu kao da ne bi pravo što mu se prekide sećanje na njegove drage uspomene, pa žurno prekide popa: — Ja znam, popo, šta ću činiti. Meni.., onoga... to nije vaše. A ja sam samo hteo.. kako ću reći...

— Gospodine, u kome veku vi živite ? prekide me ona. — Ha, vi se, kao što vidim, vrlo rado šalite, rocpo. Nu, pa da vam kažem bez šale, jer mi nije do nje.

— Čiča Peri baš zgodno beše da razveze sa svojim poukama, ali Spasoje, nervozan i nestrpljiv, prekide ga naglo: — Ama što ti ne pleviš svoju pšenicu nego moju? Ili si valjad’ babu dužan nadnicu?

Mi ćemo dovesti tetu da te ona čuva, da vidiš kako... — Neću tetu!... — prekide ga dete ona nije dobra kao mama... Nije mene ostavila mama nego si je ti oterao... ja sam video... — Ćut! ... bagane!.

— zapita iznenađen Živko, ne razbirajući koji se voz zadocnio. — Ima, sad sam pitao. — E servus!... prekide ga Živko, želeći pošto poto, da ostane sam sa svojim mislima.

« ali je ja odagnah i počeh da smišljam ko bi to mogao biti. Moje premišljanje brzo prekide ovaj gospodin. — Ja sam Konstantinović... revizor. Čuli ste, valjada... ehe!...

Ima da se prolazi i kroz šumu i kroz vrleti — rekoh mu, i taman da mu ponudim školskog momka da ga provede, a on me prekide: — Hajde, učitelju... ehe!... da me vodite.

Ali šta ćeš... i nos se u sirotinje bolje vidi«... Vrata se otvoriše i zvonara se za čas napuni gostima. Stanko prekide razmišljanja. Odzvoniše na skup, pa kroz pola časa za polazak i naposletku dočekaše pratnju zvonima.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Mora da misli sad o prilikama u selu, o zadatku koji ga čeka. Nastade pauza poduža, koju najzad prekide famulus. — Ka, kutija, gospodine! reče famulus. — Ama, da, zbilja... ja te i ne zapita’. Kako ti ono beše ime?

— More — prekide ga Sreta — ni čašu vode nije dužan gedžo da mu da! — Ah, gospodin-učitelj, teb’ ti možem ovoj da kažem.

Skin’te mi se s vrata! U poslu sam, žuriti se moram! — A, bravos za taj reč, eškoljs’n, tako je! — prekide ga i odobrava ćir Đorđe. — Alal ti vera! Kodža vreme prođe, sutra si imam poslu.

Iska mi duša da se utoplim malko. A ti idi si, pa si spini malko; imaš sutra poslu! Ljubica prekide igranje. Svrši se i čardaš. Posle opet kolo, pesme i brojenice, čaše i zdravice, zvona i prangije, usklici i urnebes.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— Ljubim te u čelo, izmeđ dva oka, Ti ćeš ispraviti sve što je krivo. Đoka prekide ludo maštanje I reče, sa smislom za praštanje: „Mi svi grešimo, jer smo smrtnici, I svakog ljubav grdno izvara”, Pa

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali, kao da se seti da nije u redu, naročito sada, da o sebi priča, prekide i poče da pita o njemu, efendi-Miti, koga je on krstio, docnije sa Todorom venčao, i sa čijim je ocem, Todorinim

Ne može još da dođe. Zakasao u neku trgovinu. U tom Sofka dođe sa poslužavnikom, te mater prekide. I dok ga je Sofka služila slatko, smešeći se što on ne vidi, ruke mu drhte sa onim njegovim žutim, koščatim prstima,

Sofka je mogla na prekide, osobito kad se vrata od sobe tamo otvore, da čuje njenu viku, kao grdnju, psovku. A to sve sigurno na njega, oca joj.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Zapov...“ „Šjor konte ’bro jutro!“ prekide ga neki debeli glas ozdo. „A hoće li se otvarati ta sretna vrata jutros? Pomete se ovliki narod!

“ viknu vojnik. Gospoda, sva jedanak osvijestiše se; svi u jedan mah „načaša glagolati“. „Stante!“ prekide ih konte, mahnuv rukama, kao orlušina krilima. „Gospodine đenerale!

to jest stvar je sasvim prosta i prirodna, a vi ovdje kao nov i nevješt...“ „Ajte do vraga vi i vaša retorika!“ prekide ga srditi đeneral. „No, kažite mi, rašta se stekao jutros ovliki narod ovdje?

To bješe obična stvar u ono vrijeme da soldati bježe. Ovaj je i dalje pričao nešto i razmahivao rukama, no ga serdar prekide manuv mu glavom i rekavši: „Hajde za mnom!“ U mrak su bili na kućnem pragu.

Stari Stevan užižaše svijeće pred ikonostasom kad Gospodar uđe. Stari se snebi najprije te prekide posao; pa zabobonja nešto i istrča vukući po patosu dugačku trsku.

Đakon ih prekide svijeh, pa graknu: „Nemoj Gospodaru!... A što! ovaki sokolovi, šta je to njima: „Priprtiše torbe obramnice, „Preturiše

“ „E ma lijepo li zboriš, Janko! Ne čuh te tako do sad!“ prekide ga Spasoje. „A, moj brate, ćaše ovako zimus u mlađupnici.

Ja iđah najprvi, bez oružja, u crvenoj košulji...“ Petar ga prekide, turivši ga u rame a oči uprijevši pro njega. I Mišan glednu. Put istoka, na savijutku ždrijela pomoli se gomila ljudi.

Onaj u srijedi ono je Imbro-beg što ti je ranio Miluna. Sva tri su Mušovića, zmije ljute...“ „A, ono je Imbro?“ prekide ga momak a oči mu planuše i lice mu preblijeđe. Trže se kao da šće iskočiti no ga Otaš pogledom i riječju ustavi.

Ja, da sam u njegovoj koži...“ „Ne bi mogao čekati, je li?“ prekide ga jedan. „A da si u njegovoj koži, a pri toj pameti, ne bi ni čekao!“ „No što?“ „Okan’o je se, valaj?

Bogami i mi marimo za obraz, ali, ali...“ „Ali je ne damo, bez nečije zle sreće, odista!“ prekide ga žestoko mladić. „Ni nama obraz ne da, da unesrećimo naše čeljade, još kakvo čeljade!

“ „Neka, Jovane, molim ti se!“ prekide ga đakon. „Ne smetaj... ti tu nijesi bio, a i bez tvojijeh razloga Gospodar će doznati istinu!

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— A je li čemu? — prekide Osinjača, pitajući fratra. — Vire mi, nije loše! — odgovori Stipan, pa poče ljuštiti jaja. — Taa-a-ko!

jo...š ma... lo, još malo! Posjedaše opet. — Ta-a-ko! A kako je sad ov... ov...? — I opet mu zijehanje prekide riječ, ali svi razumješe, šta pita, jer je gledao Bakonju.

— Taa-ko! Dosta sad! — prekide dujo. — Mali će doći na ćud, ja se nadam, a ako li ne dođe, ja ću s njim natrag! A sad dosta i za dosta!

ali... — Ajde, brajo, Jure, ajde kući, živ bija! Ajte svi, i onako je već kasno! — prekide ga Osinjača, blijeda kao krpa. — Ali... triba da kažemo da mi nismo kajeli... — A šta kajeli, šta kajeli, gubo pijana?

— Ali... triba da kažemo da mi nismo kajeli... — A šta kajeli, šta kajeli, gubo pijana? — prekide ga Kušmelj i spopade vatralj. Ali stade među njih Šunda i zašunda dignuvši ruku visoko: — Ajan!

Vrani neće biti lako, jer će ga oguliti, ako bude mogâ, kâ što će i pravo imati! — Dosta, grišniče, dosta! — prekide ga fratar, više žalostivo negoli oštro.

— Ma, ja, ka velju da... — Čuj do kraja! — prekide ga Bakonja. — Meni se sažali za tobom, pa stado moliti strica: „Nemojte, dujo, dok se ja ne sastanem s Kenjom.

Ti znaš kakav je on... — Ajde, prođi se predikanja! — prekide Mačak, pa krenu put mađupnice. — Šta da ga tu katekižaš, kad sam zna da bi ga Naćvar otira kad bi dozna!

— A šta si to noćas radija, a? — zapita ga kuvar izdaleka. Bakonji se prekide dah i noge mu počeše klecati. — Pitam te: zar nisi spavâ noćas, kad nisi mogâ ustati ranije, nego da ja zvonim! — Bo.

— Nije tribe sve to nabrajati! — prekide ga Vrtirep. — Moglo je biti i bez domaće izdaje, jer koliko je skitača služilo kod nas, pa posli razmetnulo tragove

— To su bapske — prekide ga ljekar, gotovo ljutito. — Nisu to bapske — reče pristav, koji je dotle ćutao. — Barem po našoj viri nisu...

— Nemoj mi, brate, spominjati tu tvoju skulu! — prekide ga Brne. — Nemoj dalje! Ne prođe mnogo, a fra-Brne posta mračan i nemaran prema svemu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Sposoban sam da izaberem sebi ženu. — Sa tolikim školama... — Tebe ništa nisam pitao! — Aćim prekide Đorđa. — Kad si sposoban, koju si izabrao? — Devojka je zdrava, lepa, dobra domaćica... Takvu bi mi i ti izabrao.

Nije bratski... Nisam zaslužio... — Đorđe jedva govori, uzbuđen, uplašen. Vukašin ga prekide: — Koliko si mi dao? — Trista. Ej, trista! Zar ti je malo, brate? Trista... Imanje u Prerovu možeš da kupiš za trista.

— Bole da govorimo o mom ocu — prekide ga. — Prvo o sinu — žmirka na desno oko, kao uvek kad se ljuti. Glumac u putujućem pozorištu, pomisli Vukašin, i

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Ovo čudno nenadno javlenje boj krvavi na nebu prekide; svi vojnici, vjerni i nevjerni, k tronu tvorca pogled obratiše, ma nevjerni sve jednako hule ime neba i slave

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Demokritos se smejaše slatko. „Da moj brajko, spomenik od tuča ili pentelikonskog mermera“. On prekide svoj smeh, uozbilji se i zauze svečanu pozu da Hipokratu predoči kako će izgledati njegov budući spomenik.

da ne učestvuje u gozbama i svečanostima, priređenim u počast izaslanstva egipatskog kralja, pa se baci na svoj posao. Prekide ga samo jedan jedini put da, odazivajući se pozivu Euristena, pogleda njegovu lađu.

„Ne znam talijanski, pa čitah latinska dela kardinala Kuze, Đordana Bruna i delo Kopernikovo“. „Oče!“ prekide ga njegov sin, čim je primetio da su u sobu do naše došli novi gosti. „Ne govori tako glasno!

Kada jedan od njih htede da pročita izveštaj Lagranžov o zaslugama Lavoazijea za nauku, prekide ga rečima: „Republika ne treba naučnika“.

sam, kad se vratih u svoju otadžbinu, stalno poboljevao, a mogao se posvetiti svom poslu samo uz kraće, a bome i poduže, prekide rada“. On primeti moj sažalitelni pogled pa požuri da me uteši.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Ne priznajemo nebirane poslanike, niti privremeni parlamenat — prekide ga, u isto vreme, ona prva prilika što nas je pronašla.

— Stoj! — grmnu Nikola sa izrazom divlje jarosti i ustajući. — Ti si to spevao, skote! Krezubi student prekide, nasmeši se demonski i odgovori sasvim mirno: — Pardon! Ja ne pevam. To je spevao drugi, a meni se dopalo. — Ko?

Ameriku. Vojska diše jednim duhom i... Marina, isto tako. — Je l', dakle, na jedan odžak? — prekide me student. — Attendez! Continuez ѕeulement, ѕ' il vouѕ plaît! — pištao je mršavko. — Ne upadajte, čekajte...

“ „Ti duhovit?“ prekide me ona cerekajući se tako pakosno da mi se parče po parče ovog inače izmučenog srca otkidalo. „Ti si kreten!

Sve njoj nije pravo, sve hoće da se meša u naše muške stvari, i sve hoće na ravnu nogu. — Jest, — prekide me on — a gde je bila na ravnu nogu i što se nije mešala u muške stvari za vreme rata, nego mi svi izgibosmo, a one

— Dragi gospodine, — prekide me on ponova — ja moram priznati da vi govorite sjajno, da vi govorite osobito razumno, da me vaš divni govor podiže,

Ali ovu poslednju reč prekide jedan tresak. Ozdo, iza kelneraja, jedna pletena stolica prva tresnu među nas. Onda jedna flaša, pa druga, pa močuga,

Bili smo sami. Ljubičasti sumrak uveliko je padao. U hodu, uzimajući me prisno pod ruku, moj drug prekide ćutanje: — Ne volim da gledam — reče on — ovo kamenje, ploče i ove spomenike pod čijom težinom, u raznim fazama

— Je l’ dosta deset dinara? — prekide me. — Petnaest... pravo je — promucah drhteći. Moj klijenat bez reči izvadi iz svog velikog novčanika tri nove

Ovo je prvi put... U tom nešto zašišta kroz vazduh i lupi međ noge naših konja. Mi svi zaćutasmo. Prota, naravno, prekide tiradu o prvoj bici, i ja ga slučajno videh kako mlatara obema nogama, ne bi li pokrenuo svoju kobilu.

Ali sasvim neočekivano jedan glas u tome prekide Lepira. Dakle, jedan glas iz publike (i to nekakvoga Joce Vijakera) dobaci Lepiru ovako: — Drž’ se, veli, Lepire, ne

Dobro, i sâm sam za to. Ali u tom ratu hoće li oni pobediti, ili će biti pobeđeni, jer i to... — Petre — prekide ga Gospod — tačno sam znao šta ćeš me pitati.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zaputio sam se prema jugu. Sjećanja iz tog doba mutna su mi i nepovezana, Putovao sam na prekide, vicinalnim prugama, slučajnim sredstvima. Kad bi stisla neizdrživost, silazio sam s voza i nastavljao put pješice.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kad pređe prag, baba stade da se zdravi sa neobičnim i nemilim joj gostima, ali je kmet prekide: — Slušaj sad, Đurica, i ti, Marija, šta će vam gospodin kazati. Valjad' poznajete gospodina Mitu?

njeno se zna: peškir ili čarape i koji groš, to joj je sve. Nisu naši doktori skupi kao vaši. Pisar ga prekide: — Hajde, produži posao. — Slave ti, Đurica, nemoj da nas mučiš. Preturićemo ti svu kuću, dok ne nađemo...

I to su ti, valjada, podmetnuli? — Ne znam, gospodine... — Dobro, dobro... — prekide ga kapetan — sad ti to i ne tražim.

Stade da sluša, ugušujući svoje rođeno disanje, ali mu u ušima nastupi čitava svirka od zujanja, sve po taktu, na prekide, te stade očajavati da ne zagluhne. Beše zinuo i sav se pretvorio u sluh, kad se kucanje opet ponovi.

Gledaću, ako pristane Radisav, da ne provaljujemo zid... — Koji Radisav? — prekide ga Đurica. — Tvoj apsandžija, znaš ga valjad’? — Kako, zar je on...

— Zar vi niste zagledali u apsu? — Viknu kapetan. — Šta je vajde... — poče Radisav da se pravda, ali ga prekide stotina glasova: — Nisu još gledali apsu! Nisu otvarali! Pa on je, bolan, još u apsu...

— veli jedan kadrovac. — Da li će baš stotina? — Spremi se da ih dobiješ. Baš te traži Vujo iz Brezovca! — prekide ga oporo onaj Đuričin sused.

Nemoj, bolan!... Moj tata veli... — Idi ti to pričaj Milevi — prekide ga Stanka — ona se nešto češće pogleda s tobom. — To, vala, nije... a baš ako hoćeš da ti kažem...

— To, vala, nije... a baš ako hoćeš da ti kažem... — Nemoj, nemoj, znam šta ćeš. Kaži to Milevi — prekide ga ona i obrte desno, k svojoj kući. ... Međutim, Vujo, doznavši za te objave, dade se u brigu.

— Blago meni, kad je’ vaka devojka izabrala moga Đuru. — Ako danas ili sutra, počem, dođe Pero — prekide je Đurica — kazaćeš mu da mi čuva devojku, da se glavom ne šali... od vlasti nek je krije, dok se god može...

— Kakva vlast! Pero će je čuvati, a posle toga i ja ću otvoriti oči — prekide ga Đurica. — Slušaj što ti govorim! Vlast će doznati brzo; u to ne sumnjaj!

— Koliko ti treba? — prekide ga Janko odsečno. — Pet stotina dukata. — Ništa ne možemo učiniti... Ja jesam pozaimao gotovo svima Vujovim ljudima,

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A zbore da se s njima može nišaniti gdje god hoćeš.... Ono je oficir, prekide govor i pokaza rukom na nj. — Šeta se. Devojka usprene kad je oficir prošao pored njih i ljubopitno je pogledao.

Znam ja kako je... Isprvice i meni je tako bilo; sve je do navike... — Nije to tako, — prekide ga ona živo. — vidiš da me neće?... — Ko zna što će vrijeme donijeti!....

— Da, zima će brzo doći, pa ćemo za ružnih dana sami biti na školju, — prekide muk Marko. A Antica ne odgovara i neće da u nj gleda.

— Jake su ti ruke! — reče joj lakše. — Bićeš dobra na poslu... — Čini ti se — prekide ga i mače se. Ali on joj ne pušta ruke, no držeći je za nju, pođe pred njom.

— Nađi mi maramu! — iznebuha okrete se od prozorčića Marko i prekide ženinu glasnu molitvu. Ona ćuti. — Ti hoćeš nasilu da te tučem...

—Biće kako vi govorite, — prekide paroha iznenada Žižica, — ma mi nećemo pustiti našega staroga sveca. — I, uozbiljivši se, smišljeno nadoda: Da bi' ja i

— Muči, ženo, to su naši muški posli! — prekide sanjiv pošljednju Zdravo, Marija Žižica i utrne svijeću. DANGUBA Pun mjesec s vedra neba razliva se selom, srebri

—Pusti, čovječe, vidiš da Ilija vreba svaku riječ! — prekide Toma i sumnjivo gleda u Iliju. — Gledaj, pričinja se, a sjeća se, očiju mi! — veli potiše, oborivši oči.

—Ubio bi' je da je moja. —Ja bi' je otjerao... —A šta bi s djecom? — opazi Toma. —Lako je tako govoriti, — prekide ih jedan od starijih ljudi s omotanim peškirom oko kape. — Da vam pričam.

Najbolje da vuk ne dođe”, te i to.. . —Dakle, Pavle, ne idi! — prekide Toma pričanje. —I ne idem, dižući se veli Pavle. — A vi najašili, prosuli glas, pa me sramota, a što ću ja?

— Pa što? — prekide ga žena. — I onako što si najma za nj davao mogao si ga pozlatiti. —Ovo je trideset godina, obikao sam...

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Nama je istorija priredila dva zla: duge prekide, prave zevove u kulturnome razvitku, uz njih još i vekovnu dijasporu. Stoga ništa nije, mislim, tako pogubno za srpsku

Srpska književnost ima u svom razvoju vrlo oštre lomove i dugotrajne prekide. Ona takođe u sebi sažima više raznorodnih uticaja sa strane.

Petković u završnici svoga moskovskog referata: „Srpska književnost ima u svom razvoju vrlo oštre lomove i dugotrajne prekide. Ona takođe u sebi sažima više raznorodnih uticaja sa strane.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Vremenu koje može teći i unazad (tj. u sećanju), a zna za nagle prekide i neočekivana asocijativna povezivanja. Zanimljivo je da se u romanu o ratnom pohodu jednog najamničkog puka upravo

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Nećeš verovati: u životu sam pobio toliko ljudi i nikada mi srce nije štrecnulo nad njihovim telesima, a sad mi se nešto prekide u duši n osetih i bol i sram i strašnu ljubav prema krvniku, ovakom istom mučeniku kao što sam i sam.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Malo posle prestade borba oko Tešice i naša ce vojska povuče. I to je još sreća! Puškaranje ce postepeno prekide. Ovda onda puckaralo ce još pogdegde iz pušaka i topova, ali svakome je bilo jasno da je borba već svršena.

Svaki pravedan rat u neku je ruku revolucija. Komarov me prekide: — Napriliku ovaj naš sadašnji, zar je on revolucija? — I on. Komarov se nasmeja: — U tom slučaju mi smo buntovnici...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Osvanuo je šesnaesti septembar. Njegovo izlaganje prekide kapetan Radojčić: — Sad stani. Zapamti gde si stao: „Osvanuo je šesnaesti septembar.“ Da čujemo sad Predraga.

Ovaj su bataljon zadržali u rezervi. Kapetan Radojčić ga prekide. — Kada ste tako uspostavili front, da vidimo šta je bilo šesnaestog. Dosad ste se uglavnom slagali.

Koliko su morali vrhova preći da bi se podvukli pod sam vrh Kajmakčalana. Kapetan Radojčić ga prekide: — Eto, vidite. Sad ja, u ime Drinaca, kažem: molim vas, to treba zapamtiti. — Naravno. To niko ne spori.

Amebe bivaju uništavane od drugih organizama. Bilje se bori o mesto. Životinje se kolju među sobom. Poručnik Protić ga prekide: — To znači, u prirodi kao da postoji večni zakon ranga, po kojem jači gazi slabijega. — Sasvim.

Obično je to činio kad je ljut. Nas trojica gledali smo ga oštro, jer se radilo o našoj glavi. Luka prekide ćutanje. — Sila boga ne moli... Da idemo. Komandant nas pogleda.

Predložio sam komandantu da uputi mene. Ona dvojica su se opirala, naročito Luka. Ali komandant prekide naš razgovor i izjavi, kad već mora da se ide, onda da idem ja. Objasnio mi je kako ću doći do položaja.

Dočeka nas nemački mitraljez. Vojnici su padali kao snoplje. Kad dođe red na mene, on prekide. Onda jedan skok, i nastavi dalje. Obazrem se. Oko mene svi mrtvi. Nagnem da bežim.

— Možda bi bolje bilo da napravimo prolaz na dva mesta — prekide komandira kaplar. — Za nastupanje — tako je! Ali prilikom povlačenja bolje je da imamo na raspoloženju više kanala...

Vojin sedi na tronožnoj stoličici pred zemunicom i čita „Ponor“ od Gončarova. Luka prekide ovu tišinu. — Što pljuješ toliko u prste kad prevrćeš list? — To su moje stvari — odgovara Vojin mrzovoljno — Prostak!

Tako nešto, samo da ne govorimo pravi razlog. Pričanje Dragišino prekide telefonista: — Gospodine poručniče, izveštavaju pešaci da ih tuče baterija dvadeset devet — dvadeset devet.

Ali voz je polazio tek posle podne. Pričanje Dragišino prekide živa pucnjava iz pušaka, negde oko „Slonovih ušiju“, na Vetreniku. Poče i mitraljez. Kroz noć sinuše raketle.

— Izvolte! — Bravo! — tapšala je Poleta. Pričanje Dragišino prekide Luka: — Odakle je, bogati, taj tvoj Toma? — Mangupčina jedna, iz Kragujevca.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— Ko čeka, znaš li? VUJO: I reć ti šćadijah — al’ ti me zbuni, svijetla gospođo, i riječ mi prekide. — Neki čojek, dijete li? I imena mi kaževa, ma nekako smiješno, te ga ne utubih — donije ti knjigu iz Mljetakah...

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Gospodarica si da radiš što ti je volja, opazi pisar, — ali .... — Evo para! — prekide Petar. — Evo ih vama! — i uruči kesu pisaru.

Staoac se diže sa stolice, a i žene se primakoše. — Nove su, — opazi pisar. Časom ćute. —Daješ li to za moj dio? —prekide ćutanje stari. —Jok !... Gdje je to? — prevrnu Petar. —Za sva tri dijela dajem ovoliko.

— pa pođe k vratima, htjevši da zovne nadstojnika Vasu. — Ne zovi ga, vjerujem ti, gospodaru! —prekide ga Ilija. — Skupa je sada zemlja, Ilija; svijet se narodio a zemlja ne primiče; a vidićeš domalo što će biti .....

Sadićemo više duvana ..... ugojićemo dvoje—troje krmadi... —Nećemo biti ni krmeta za kuću, —prekide Rade. —I ne treba nam... — omrsićemo se ovnovinom! — zaveza stari.

— nasmija se Rade. — Sada se po našu krsti... —A ja ću po njihovu, — prekide sestra. — Jedan je bog! Ali ti im, Rade, reci dobru riječ, tvoje će bolje upaliti!

— A poslije onih ljetošnjih dana u planini... znaš... nadala sam se ... — Nije do mene, — prekide je Rade živo. — Što nije bilo, moglo bi biti... Ali de, makni torbu, odmori se!

Muški zapališe lule, a majka, kći i nevjesta stoje nad njima. —Što je tebi, Cvijeto, te me sramotiš? — prekide ćutanje Radivoj. Cvijeta se trže i zadrhta, ali ni riječi ne odgovori.

Ali, eto, ja govorim što sam čuo ... —Što vele? — prekide ga nekolicina njih. —Eto kad ste najašili da kažem, vala kazaću, iako...

Eno vam Hrvatske! Što tamo ne rade takozvani mađaroni! — I to je veliko zlo! — prekide ga gazda. — A ko veli da nije? I u svoj Hrvatskoj niko se ne nađe od Hrvata i Srba da usred bijeloga dana ubije onoga

Kukavice smo! —Pustimo politiku, — prekide Petrov odvjetnik, učinimo partiju preferansa! Bilo bi i vrijeme, — opazi jedan od igrača s drugoga stola, — ali

i ja sam pratio cijelu stvar. — Pusti, boga ti! — prekide ga drug u igri. — Pazi na karte, eto i sada si pogriješio. Pusti besposlice!... ...

I propovjeda dalje... Ali, najednom, opazivši na dnu crkve Radu uz Mašu, prekide i poleti ka njima. — Živine! Jesam li naredio da muški stoje obaška od ženskih!

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ubrzo tišinu celu Prekide đermova škripa. Po mirnom, tihome selu Podnevna začu se lupa: reduše s obedom žure, Dok suve kosmate psine pod strehom

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Sused Keplerov, plavokosa ljudeskara, - čini mi se da su mi ga pretstavili kao slikara - prekide odjednom tajac, koji je nastao posle Tihovih reči. „Bože blagi!

Stanković, Borisav - TAŠANA

Dakle, i on grešan kao i ja. I zato onda, kad mi nešto naredi, onda može biti kao što ne treba da bude?!... (Prekide, prilazi Stani, uzima sa poslužavnika čašicu.) Ali, evo ja ću i za tebe, dedo, da popijem. Piću, hoću, čak i opiću se.

MIRON (prekide je, sam sebi govori): Da, mene poštuju svi. Ali najgori ljudski osećaj to je poštovanje. To je najhladniji, najteži

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Volela je i pesmu i Srbu. Još serenada nije bila sasvim prestala, a gospa Nola ču nečije korake u bašti. Svirka se prekide. Malo zatim čuše se i Srbini koraci: vraćao se pod prozore.

Otac vam je Srbin, kažete... Ne vidim da je to srećno ukrštanje. — Branko prekide Pavla. — Slušaj, ta tvoja Klara počinje i meni da se dopada. Odlično zna stvari.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

To je, bože me prosti, kao kad neko po ceo dan pipa tuđu ženu, a ne može... i tu prota prekide svoje tako srećno upoređenje, jer sve tri parke, Klota, Hezis i Atropa, povikaše jednoglasno: „iju!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Moja je osmatračnica bila na dvesta metara ispred baterije, u streljačkom stroju. Priču njegovu prekide podnarednik Svetozar: — Gospodine kapetane, pitaju vojnici, hoće li da čekaju?

Nastala je mučna tišina. Ali Živadin prekide: Gospodine potpukovniče, meni je jako žao što su moje reči dale povoda da tako mislite. Ja se izvinjavam. Ali...

Oficiri su stajali u stavu mirno, zanemeli kao da slušaju pogrebno slovo. — Hoćemo li dobiti pismeno naređenje? — prekide ćutanje kapetan Staniša, kao da se nada ne bi li se ovo strašno rešenje izmenilo. — Dobićete...

— Razumem kada umru na maršu... ali ovako... — otpoče opet blagajnik. Kapetan Dušan ga prekide: — Vi to govorite o onom vojniku koji je danas umro?... A, pope, tu ćeš se zlo provesti. — More, hajd ne pričaj...

— Ovo ima da ostane u arhivi puka — prekide čitanje Dušan. — Naš komandant ispade: „roditelj Stojiljko“. — Vredi ovo više nego jedan peksimit...

Bugarsko „Ure!“ i naše „Ura!“ izmešaše se. Naša artiljerija prekide paljbu da ne pobije i svoje. Njihova takođe. Umuče i pešačka paljba. Sudarili su se prsa u prsa.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Sam ostade sirotica Mirko, sam ostade na carevoj vojsci. Vojevao za devet godina. Kad nastala godina deseta, prekide se ta careva vojska, ne zna Mirko na koju će stranu: da li strini, da li svetu belu. Okrete se svojoj miloj strini.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Pa ti si se otimao da prvi uđeš, ti si otkrio pećinu, lampa je tvoja. — A ti si naš komandant — prekide ga Mačak. — Ti treba svuda da si prvi.

Kladim se da ćeš se opet prepasti, kad nešto iznenada... — uze da ga začikuje Jovanče, ali ga Mačak brzo prekide: — Kladim se da neću! Kvrc! — odjednom pećina iščeznu u potpunoj tami. Mačak dreknu: — Ajoj, pali lampu! Tišina.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

— upade joj u reč zajedljivo Zona. — Pa, ako dadne Gospod i k’smet mi bidne... i pri njeg’... — Kod Manču li? — prekide je Zona jetko, šapatom. — Fukaro!... — Kako reče?... Ne ču’ te dobro!...

— Za men’ zbori li što? — Zbori. Mane opet ućuta i stade savijati drugu cigaru. Opet nastade pauza koju prekide Mane. — More, ti me l’žeš, Vaske? — Ne l’žem te, bata-Mane... Dve mi oči!... Kako smem da te l’žem?!...

— E, što si imaš? — pita je Tašana. — Sedi si na jedno kafe. — Nesam si došla za kafu, veće... — Vaske, mori! — prekide je domaćica. — Vaskeee! — niknu Taska. Uđe Vaska i domaćica joj reče da ispeče četiri kafe.

— odbija domaćica. — Ostavi tija reči!... — Što gu ne davate onomu na kojega je, ete, merak?... — Merak! — prekide je Tašana. — ’Ajde, kako zboriš ti pa to?!... Merak!... Zar dete će da ima merak?! — Koj si je dete? — Pa naše Zone..

— Pa, brljivke jedne, što vi ja zborim?! Pa ja vi za kujundžiju, ete, i zborim... — Kako reče? Što zboriš? — prekide je domaćica. — Za koga zboriš? — Za Manču našoga! Zašto gu ne davate kad se deca, ete, begendisuju?

U svaku ma’alu ima si po jednu na koju je frljija merak... — Dosta de! — prekide je Zamfir, ali tetka Taska ipak nastavlja: — ... Onoj mu treba za kef, a ovo naše pa za pare...

— A što će da ručaš kad si ne pazariš?! — prekide ga zajedljivo Zona. — Ne slušaj dušmani moji po ma’ale... Nesam takav, Zone, kako kazuju...

Kujundžija sam, ama... „noseno zlato“... biva li?... — Mori, ćuti si, nesrećo kujundžijska! — prekide ga ženica i pljesnu po ramenu. — Kako pa to zboriš!... Zašto, inćariš, inćaru nijedan!... Sve si ti toj napravija!

poubav odi gardijskog poručnika, ete... — Ama, zbori, de... — Manulać... — veli Mane. — Ba, neću si! — prekide ga ljutito Zona i zalupi avlijska vrata za sobom, ostaviv Mana napolju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti