Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
starešina, buljubaša, ili gazda siromaha pravednoga napadao i gazio, i ako to ne bi̓ mogao mojim dobrim sovetovanjem prekratiti, da ću bez licemerija, bespristrastija po mojoj čistoj sovesti u sinodu javljati, da sinod, kako znao bude, prava
Načinim, odnesem g. Nedobi, no kaže: „Vrlo je golemo.” Zadrža kod sebe za prekratiti; dva dana stojalo kod njega, on sasvim drugojačije sočinio.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Znaš da sam ja uvek za vospitanje i karakter davala. Oh, dođi mi, dođi, jer će se inače moj život prekratiti . . . Ostajem tvoja do groba — J-ka — No, to je lisica! Šta je meni pisala, a šta tebi sad piše. Ne trebam je!
Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA
DEVOJKA: Ja obično ne snivam ništa. MLADOŽENjA: To je dobro. Gospodična, ja sam uzeo slobodu malo vam vreme prekratiti. DEVOJKA: Blagodarim. MLADOŽENjA: Jedva čekam onaj čas kad ćemo neprestano zajedno biti.
Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA
PERSIDA (dotrči), PREĐAŠNjA PERSIDA: Šta zapovedate, milostiva gospoja? SULTANA: Devojko, ti ćeš meni život prekratiti. Koliko sam te puta vikala? Oćeš da trčim u kujnu za tobom da te molim da dođeš, je li?
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
ne bi više smeo u nji[h] kako god u žeravicu dirnuti, nije naj po ćudi bio ovi poslednji vladičin razgovor, koga za prekratiti i na koju drugu stranu okrenuti, kako vidi da vladika malo za otpočinuti prestane i zaište piti, namah po[h]iti i ovo
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
da ga je kakva volšebnica pod svoju zaštitu uzela, i njega i konja na sebe natovarila, želeći mu trud tolikog putovanja prekratiti.
ali mi joj ni najmanje nećemo blagodariti na toj njenoj poslugi, budući nam je otela viteza i so tim nam preti povest prekratiti. Ako su moji čitatelji radi ljubopitnu ovu istoriju dočitati, ja im drugo sovetovati ne mogu nego da pred njega iziđemo.
vas radi diše, koji kod vas (i kod vaši novaca) svoje ščastije traži, i koji će bedni život svoj na najsvirepiji način prekratiti ako ljubov njegova kod vas boginje duše svoje uhoda ne dobije.« — i tako dalje.
Što je deblja šala, to kraća mora biti. Što je suptilnije društvo, to se ona brže prekratiti mora. To je ono: posviraj, pak i za pojas zadeni. »Ali, zaboga, knjiga je malena«. E, zar se, opet, sve velike udaju?