Matavulj, Simo - USKOK
— To sada kažem čisto i jednom zavazda! Cuca preblijedi, ali reče meko: — Vaistinu, nijesam došao ni da se prem, ni da nazor što učinim, no dođoh na poziv prijateljski.
Radičević, Branko - PESME
Kosi kukolj, čupa travurinu, Čkalj taj pusti i onu štirinu, A od cveća i krasne šenice Kâ od kuge deno soko beži, Prem i ona na dovatu leži.
Jošte noću pesma ode Vedra neba dići svode, Zvezde sam ja pokupio, S njima nebo nakitio, Sjajne zvezde naokolo, Prem danici sjaju tmolo — Ta si, mila, ti!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
U daljini se pojavljuje, najzad, park, pun jorgovana leti, i česma, koja večno šumi. Prem mojom kućom, vidim da stoji prava, koščata, jedna stara žena. Koja čeka. To je moja mati.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ako pijem, za svoje novce pijem; a ti ako misliš, da ja nemam novaca, pošto ćeš mi dati Stambol?“ Car prem da je znao, da on nema ni pare, opet pomisli u sebi, da ga nije podgovorio ko drugi, ko ima novaca, pa pošto se
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
su se javljali toliko ratove i razmirice po svjemu svjetu, Srbi opet su postojanstvovali u svoju ljubav i vernost prem Visoke Porte i živili su vrlo spokojno.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
000 stihova, dok to ni blizu nije sve što je on objavio? Knjiga je njegova čvornasta prem i nakazna, — kako je karakteriše sam pesnik, ali je odista neproučena, a nezasluženo takva.
ŽELjA MOJA U PRADEDOVA KUĆI ŽIVOT ZAKLjUČITI Kraj dunavske širne bare, Pradedova kuće stare, Kak’ u senu prebit želim! Prem je mala, niska, prosta, Bila b’ opet meni dosta Da u njoj se razveselim.
cveća I četiri ogledala, I voštanih devet sveća, Novi mider od perkala, I pariski rokoko, I pantlika barem sto. Prem me neki đavo bode Da već jedva disat mogu, Dajte kacu hladne vode, Da od glave sve do nogu Upotrebim badekur, —
Ćipiko, Ivo - Pauci
Bijaše sav u znoju i razrogačenim velikim očima gledaše u svijet... Nije mio da zajaši na mazgu, prem su ga molili i na rukama na nju metali. Župnik ga namjesti u krčmi, gdje mu i sobicu napose pripraviše.
Oni se nijesu mogli povratiti u rodno mjesto, prem su se podobro obogatili; bijahu naime prije novačenja otputovali u tuđ svijet.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad je Milić svate sakupio, diže svate, ode po đevojku. Kad su bili prem’ Vidovu dvoru, na pendžer se Vide naslonio, pa kad viđe kićene svatove, sam je sobom Vide govorio: „Mili bože,