Upotreba reči premire u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Milovala ga je, kad bi pognuo glavu, po licu. Otac se deteta, siromah, u strahu da dete ne umre, u dete pretvorio. Premire od straha, kaže, šta će sa Petrom biti, ako bi taj mali lutkač presvisnuo.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Tuga je njena što cveće gazi... Reči su njene k'o tuga crne, Od kojih cveće premire, trne. - „Kud mi vas nesta, vi oči čarne? Ko mi vas ote, vi usta slatka?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Pri toj pomisli, moja dobra supruga premire od brige i bola“. On uzdahnu, ojađen. „I crkva je grešna - i pregrešna!“, počeh da ga tešim.

Ilić, Vojislav J. - PESME

ribari blude i mreže bacaju svoje Kad veče onemi tavno A brod se s tutnjavom žuri, i zvuci sumorno zvone I pesma premire tužno.

Izgledalo je, zbilja, Da cela priroda tone u moru rajskoga milja, Premire od silne čežnje... U struji veselja svoga, Sve kanda oseti bliskost Amora, ljubavi boga.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti