Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
unapred znane nevolje njine kad stanu kao oblaci da se plaste, za dom oko koga osvanu sante što ih niko ne otopi, ne premosti, za one kojima su samo laste pod strehom gosti.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
rasijanost, već su astralno daleke i hladne, i nikakav dodir, nikakav stisak ruke, nije kadar da zatrpa tu daljinu, da premosti tu provaliju. Ljepota je nešto što one vječito u sebi predu i iz sebe suču, kao pauk svoju nit.
A taj jaz on se potrudio da prevlada kako je znao i umio; da ga zatrpa hekatombama svoga mesa, da ga premosti mostovima svojih duga: „napučio je svoju grud slijepim nadama da ne vidi svom bitku kraja”.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Zapaža se isto tako jaka težnja da se premosti čak i duboka razlika između stiha i proze. U isti red pojava ide i to što su pokatkad u jednom istom tekstu davani