Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
“ A kad se vjetar ne htjede umiriti, on ustane la se uspuže uza stubac, te skine onoga, premota ga i metne pod glavu, pa onda leže i zaspa. Kad je malo prospavao, probudi se, kad al̓ onaj ustao, pa sjedi više njega.