Dučić, Jovan - PESME
potmuo Glas ponoćnog zvona odjeknu u tmini — Negde iz dvorane dug se uzdah čuo U mraku, u nemoj studenoj tišini. Prenula se naglo sva dvorana ova: Svak oseti da je tude u samoći Gladijator jedan umro ove noći, Mlad, srušen, i ranjen već
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Ono staro pero ne valja... I noga joj se pokvarila. Na ovaku molbu, tetica bi se do sada prenula živo, i odmah stala nameštati veliku, isprljanu i izobijanu lutku.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„A kučko jedna!“ viknu joj mati, koja se bješe pritajila. Ona je, istina, spavala kad je domaćin zvao, ali se bješe prenula i taman ih zastala u potonjem, tako da je sve razumjela: „A kučko jedna! Hoćeš mi domazeta!... Nećeš, boža ti vjera!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
V. Petrović CLXVII ZAROBLjENOJ BRAĆI Stari snovi naši nisu bili varka: Na Srpskome Jugu nema više roba; Prenula je snaga Miloša i Marka, Vaskrsao Srbin iz Kosovskog Groba!
Razmrskane glave leži guja šarka, Krv, kap po kap, tužnom robu što je pila; Prenula je snaga Miloša i Marka, Po gorama našim opet peva Vila!... V.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
groblje, da tamo kraj krstače, obavijene već sparušenim vencima, ostane sve dotle dokle ga neka unutrašnja opomena ne bi prenula i trgla iz zaboravnosti, kao napominjući mu da se od svake preteranosti razumno treba uzdržavati.
I tako smo ćuteći jurili sve dok se ona nije prenula da me upita dokle smo stigli i koliko će još trajati naše putovanje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
kao da je izvirala iz mene, iz dubine moje puti, a ona naglo nadošla usplahirenost kao da je spolja nahrupila u me i prenula me. Povratka se, naravno, ni ovog puta ne sjećam. A vjerovatno ni prvih buđenja.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
1828. Jovan St. Popović NA PRIRODU Ti, koja s’ tako lepa, sovršena Iz ruke Tvorca blagoga prenula, Da mati, ljuba zemlji budeš, Prirodo draga, s tim dičnim runom; O, mogu l’ tebe okom pogledati Ne diveć s’ tvome