Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Koliko se starac izmorio (a možda i prepanuo), ne moga progovoriti, no čekaše, jadnik, da mu se dah povrne. Osorni zapovjednik stade brektati; gospoda, i oni
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Njemu dao bog ruke pune, a srce veselo, te se stida ne zastidio, a strašna ne prepanuo, već svakome doranio, i darivao časti i ljubavi, ka’ i nama danas.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Veli njemu Ljutica Bogdane: „Zbogom pošô, Kraljeviću Marko! Već te moje oči ne viđele! Kako si me danas prepanuo, nikada te poželeti neću!“ Ode Marko uz kršno primorje, osta Bogdan ukraj vinograda.
Ja kad dođe u polje Kosovo, kad sagleda po Kosovu silu, al' se bane malo prepanuo, pa pomenu boga istinoga, u ordiju tursku ugazio.
ogrijalo lice, onda reče od Sibinja Janko: „Moj sestriću, Banović-Sekula, otkako si junak postanuo, jesi li se ikad prepanuo?
dozivala glasom, muškijem te opasala pasom, te ti pašeš sablju brijetkinju i ti jašeš bijesna malina, jesi li se ikad prepanuo? Pravo kaži, očinjeg ti vida!
Kako li se po imenu kažeš? Neka znadem kog sam pogubio“. Tadaj sam se, dajko, prepanuo i u strahu njemu kazivao da sam glavom Banović Sekula, mio sestrić od Sibinja Janka.
Prije tebi nisam kazivao, od sramote i od jada moga, kako me je đedo prepanuo, ne znajući ko je ni kako je“. Nasmija se od Sibinja Janko: „O, lud ti si, dijete Sekula!
Poslušaj me, dragi gospodare! Od šta si se danas prepanuo? Ako su ga kraste ištetile, ako bidnu glavni prijatelji, za to riječ progovorit neće: svak se boji muke i nevolje.
U tom sam se, snaho, prepanuo, Miloša smo zetom učinili, i Milošu dare poklonili, da prevede tebe preko mora i bez kavge i bez muke naše“.
dopanuti; ako su ga kraste našarale, zdrave su mu oči obadvije, srce mu je baš koje je bilo; ako l̓ si se, svekre, prepanuo đe je Maksim još tanko dijete, njega čekah za devet godina, njega čekah u babovu dvoru, i još bih ga za devet čekala u
Ko l’ te zove na megdan junački, te si ga se, sine, prepanuo? Kaž’ babajku jutros na uranku!“ Alil s’ vati rukom u džepove, te mu dade list knjige bijele.