Ćipiko, Ivo - Pauci
—Ponijeće ga... — sluša pažljivo stari. —A zadnjih dana neka Rade dođe k meni, poslaću ga biskupu na ispovjed; samome presvijetlome dano je da ga može s bogom pomiriti... Što misliš, a? A vi radite uvijek na vašu, po tursku ...
Tpehe nedjelje napovjedi, iza velike mise, Rade se navrati popu Vrani po cedulju da pođe u grad presvijetlome biskupu na ispovjed. Pop—Vrani žuri se, ogladnio je; i sluga Ivo već na sto nosi.
Gonjač mazgu umiri i s drugom dvojicom gospode pomože presvijetlome gospodinu da sjaše, i tako njegova presvijetlost sa svom pomnjom stupi na zemlju. — Nisam se prestrašio!
A užasno se na odijelo troši, nemaš pojma! Sreća, de će me, zafaljujuć' presvijetlome, ova komisija okrpiti. Ma požurimo! — prekide govor, opazivši da su gospoda poodmakla.
To je najednom upalo u oči i presvijetlome gospodinu: — Gospodine upravitelju, možete se otkopčati, biće vam vruće! — reče, obrativši se k njemu. — Fala!