Upotreba reči presuđuje u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

— Je li? — učini na to starac. — A da ko jado, presuđuje u našu zemlju? — Krst! vaistinu! — potvrdi mladi čovjek. — Sila, vaistinu! — reče knez.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

knjigu Sitnice Єzыkoslovne, gde je osuđivao brz, nesmišljen rad na reformi jezika i pravopisa, tražio da te stvari ne presuđuje jedan čovek, no celo jedno telo učenih ljudi, i to posle dugih stručnih pretresanja i savetovanja. 1839.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

On presuđuje da carstvo ostane Urošu, jer „đetetu je od koljena carstvo“, drugim rečima: jer je to jemstvo da se država neće raspasti

Prvu tezu Zogović ističe u više mahova, bez ograde i sa ogradom, protivrečeći sam sebi. Prvo presuđuje kratko i odsečno (na strani 309): „Junaštvo i junačka pjesma prelaze od feudalnih vitezova — hajducima“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti