Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
U vas stenje na svakoju stranu zlo, pod gorim, kao dobro, pod zlom. Spuštavah se ja na vaše uže, umalo se uže ne pretrže; otada smo viši prijatelji, u glavu mi pamet ućeraste“.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Uoči toga dana, slažući u sanduk preobuku i prtenine, djevojački se osjećaji stišaju, i iznebuha pretrže se u duši rpa uspomena i nastupi mir. Sve svoje sobom nosi: i osjećaje, i misli, i želje!
I, osjetivši to u sebi, časom slast zastruji njenim mladim životom... Ali u najljepši čas pretrže svoje misli i nastoji da sebe savlada.
— A znate li kako ih hvatam u lac? — pretrže pričanje, razumjevši da me to zanima. — Ovoga sam uhvatila natrag malo dana, stoga je tako divlji, ponosit.
— Pusti to!... 'Ajdemo! Noć je, — i u hodu priljubi se bolje uza nj. — 'Ajdemo! — pretrže misli Ilija. — Studeno je. Naložićeš dobru vatru, ogrijaćemo se i odmoriti zajedno. 'Ajdemo, noć je!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sudac: Pa eto, Davide, u ime njegovo zakon osuđuje Jolpaza Davidova na dvadeset... David (pretrže ga): Molim te, glavati gospodine, kô što se Bog i stariji mole, drž' se samo reda i zakona!
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Ništa... ali nije sigurno do tebe... junače moj! Pretrže im razgovor suveznik, javivši se Radi, a u to bane i Božica, Radina žena, sa ručkom. Maša pogleda Radu i pozdravi.
Ma sada sve je na meni; hoće se i za bolesna oca i za kuću, a ni... I sutra... — htjede nešto reći, no pretrže. —Šta si htio reći? — opazi Ivo. —Ništa! — otsječe Jure. —Kaži! — navali Ivo.
On je dobar i ti si dobra!... — I veliko čuvstvo ljubavi i saosjećaja pretrže mu časom riječ... — A je li ti drago da sam kod tebe? —doda. — Meni je svejedno... Ma nije mi mrsko ...
Uto u kuću uniđe najbliži im susjed Lovre. Došao je s besjedom u ustima, no pretrže je kad ugleda Ivu. — Ča ti je reka? — upita ga pokojnikova žena, dok je sio. — Ča?! Znate... da se ne može.
U tili čas, dok je ugledao, u njemu se naglo probudi ono što ga je na mahove dražilo, pretrže mu se niz običnih misli i zaželi se smijeha, veselja i djevojačkog razgovora.
Bravo! Evo nosi gospodarica rakiju, — pretrže riječ kad je ugledao gostioničarku. Pa naliju u čašice i kucaju se. — Sada, da idemo!
— Tucaju, — reče Ivo polako. — Vara! — i mahom pretrže riječ, jer se tanki vrh trstike strese i u dubini nešto naglo povuče. On brzo zakrene rukom i izvuče ulovljenu ribu.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ne pretrže se naročito u molitvama. Kad dođe na službu, smandrlja ono svoje, kao od bede, kao da jedva čeka kad će ponovo biti slob