Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Bistri svagdašnji čist izvor s govedi ni s krmci ne pogažen. S vremenom crpat i pijen, pristojište pod senkom u hladu na velikoj sunčanoj peči.
Iti ću u moju očevinu Vitlejem. Ako me niko od sramote onde ne prihvati k sebi na pristojište, a ono otiću u one kamenite litice, te se zavući u jednu koju god duplu pešterinu, pak ću tamo preboraviti za neki dan
Pre za učenje li neskoro sviklo za nedoskuticu li hrani i odelu il' mu za putovanje i konake, gde li pristojište, zlo, dobro li u čemno se dobalja pamet i zanat svikuje se, mudrost se dobija.