Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Je li tu Meho? — Jeste. — Nek dođe. Meho uđe u odaju. — Kad si ti vidjeo onog Aleksinog čapkuna? — Prije jedan sahat. Vidjeh ga u voću, kod kuće. Lazar obori glavu, kao da je sv. Aranđeo nožem dohvati. — Idi, Meho.
Dučić, Jovan - PESME
RAPSODIJA Da mi je da ljubim kao nekad prije — Bez nade i sreće; vaj! da mi je moći Ispuniti opet cele svoje noći Suzama i slutnjom kojoj konca nije.
A sve možda zato što ljubim kô prije. RASTANAK Opet sam te sreo tamnu, punu sete — Braniš nevidljivoj suzi da poteče; Kô sen beznadeždni, tako, jadno
koju srce snije Što se čini tako i mlada, i nova — Sve je osvetnički fantom starih snova: Kobni eho reči izrečenih prije.
POEME Prijatelju Milanu Rakiću DUBROVAČKI MADRIGAL Večeras, Gospođo, u Kneza na balu, Igraćemo opet burni vals, kô prije, S radošću na licu minućemo salu, Kao da nikad ništa bilo nije.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— A što ti, Stjepane, ne žanješ? — Kako ću, oče? — Srpom! — Znam oče; a kuda ću prije? Znaš da sam inokosan. — A moba? — Treba ubiti brava i nabaviti akov rakije, a znaš kako sam stradao.
Silne, svete i poučljive riječi, da te jeza podiđe. Crkva je služila svaki dan, a nedjeljom je bila uvjek dupkom puna. Prije, još davno, i kad je kakav svetačac, pa i petak, nagura se puna crkva žena, ali pop jedanput, poslije službe u petak,
A poslije službe: cmok! Pozdravljaju se i oni koji se prije ne htješe ni pogledati, i kmet istavi kolac kojim je bio podupro vrata od buvare.
Popadija se oporavlja i već trećeg dana predigla se u postelji, pa srče mlijeko iz ćase. Pop hoda kao i prije po selu, ali je rasijan i sve se trudi da sakrije radost.
Stanoje Gluvić stidljivo iziđe naprijed: — Da prostiš ti, popo, i vi, braćo, vi svi znate da se moja domaćica prije dva mjeseca pobabila. Dajte meni dijete i Ikoniju, dok je ono još za sise! Paziću ga kao svoje!
Naš je grijeh ako umre pored nas živijeh nekrštena duša. Ja želim da krstimo dijete prije nego ga dam iz kuće. — da ga krstimo! — rekoše seljaci. — Ko će biti kum?
Sve mi se čini progovoriće nešto, i čas prije gledam da zagrebem napolje. Učitelj je bio jedan krojač koji je stradao, vrlo miran i vrijedan čovjek.
Aksentije sa Stanojem pokunjio se, pa se samo primakoše postelji. — Prije svega, braćo, evo u ovom su kovčegu ovdje narodni novci, a ključ je na trpezi, pod plaštanicom — zna Mićo.
Vladičina je volja da dijete, prije nego se sasvim vrati kući, vidi što više svijeta i nauči se čemu se god desi prilika Popu je kazao: „Strpi se, oče,
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
sa zašiljenim i trgovci sa opuštenim brkovima; neke babe sa solufima sa kakvima malaju Izabelu špansku kraljicu, neke prije sa velikim krinolinima, i udavače sa Amorom od gipsa pokraj njih; neki »omladinci« u dušankama sa dugom kosom i
U poslednjim, najpametnije teranim kolima sede dve prije, gđa Sida i tetka Makra, obe u svilenim haljinama, gđa Sida u nekom kapižonu kakav pisac davno nije video ni na starim
— Teši je prija Makra. — E, slatka prijo, ta kako da ne plačem, od radosti!? I obe prije zaplakaše se sad opet od radosti.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
! To ti je tamo gdje je đavo reko laku noć, tamo gdje se smrkne prije neg svane, tamo gdje čak i put zaluta i bez traga se izgubi u klancu iza mlina.
Bila su to dva zeca. Poznao sam ih po glasu. — Brate moj slatki, treba odavde što prije da bježimo — reče jedan od njih. — Ovamo svake noći dolazi Žućo pas da juri krčmareve mačke.
— Mišu proroče, obećavam ti, prije svega, da te neću dirati, jer sad nam prijeti ista opasnost: strašni medvjed žderonja.
Imam pet godina službe, sedam puta borio sam se s vukom. Prije mjesec dana prekomandovan sam ovamo i otada počinje moje stradanje. — Kakvo to stradanje? — upita mačak Tošo.
— Mačak ide nečujno kao sjenka, a to što lupka u mraku kroz kuću... to će prije biti neki mali, maleni konjić s tvrdim kopitima. — Pa hajde onda, Slaninko, penji se uz brvna — reče Brašnov.
prihvati slanine, pa kad se obojica dobro najedoše, mačak Tošo predloži: — Sad hajde da podbrusimo šape i da se što prije izgubimo odavde, jer kad Brko vidi načetu slaninu, obrali smo bostan.
— dreknu on, pa iz sve snage raspali toljagom po medvjedu. Kruškotres Kukuruzović skoči iza sna i prije nego što je stigao da urlikne, začu iz mraka Brkin glas: — Načiniću od vaše kože jaku za kaput i šaren torbak!
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Tako, recimo, „na Veliki petak prije sunca pomete devojka kuću, odnese sveće na raskršće, kud i njen momak prolazi, napravi od smeća na tri mjesta tri krsta
Na svadbi u Risnu je, kaže Vuk, „od prije bio običaj da... djever svoju snahu muškim pâsom opaše po košulji, da bi mu mušku djecu rađala“.
⁹⁸ U Crnoj Gori se smatra da „prije godine ne valja detetu kazati kako mu je ime, da živi do duboke starosti i da bude srećan“.
¹⁸⁹ U Hercegovini, ko prvi put vidi dete, treba da izgovori sledeće reči: „Koliko te ja prije vidio, onoliko te svako zlo vidjelo, a oslen svako dobro.
“²¹ U gornjoj Krajini, da bi dete prohodalo, „treba ga u mladu nedjelju prije ishoda sunčanoga, polagašno provesti oko stolice“.²² Dete se, iste svrhe radi, često vodi oko kuće.
(Vuk, br. 1620) — Nijemom đetetu ni majka ne može pomoći. (Vuk, br. 3662) — Ne valja (prije) lećeti dokle krila ne narastu. (Vuk, br. 3323) — Dijete se i samo nauči plakati. (K-Lj, NB, br.
nego što za to pođe pogodno vreme, to jest pre nego je što to procesom sazrevanja određeno — ne daje efekta („Ne valja /prije/ lećeti dokle krila ne narastu“).
opšteg običaja te zemlje pod vlašću Porte gdje podanici ne plaćaju harač ili glavarinu sve dok ne ponesu hlače, jer se prije toga vremena smatraju dječacima koji nisu sposobni raditi i zarađivati za život.
(„Ne valja prije lećeti dokle krila ne narastu“.) Za sazrevanje je potrebno vremena, ono se odvija sporo, ali je izvesno, sigurno.
„U novije doba propada narodno blago strašnom brzinom kao da ga odnosi vihor moderne kulture. Što je još prije pedeset godina živilo i cvalo to je danas već mrtvo“.
Matavulj, Simo - USKOK
— No, vi, podesta, sakrrr, pitajte ove pod bedemom, tu vašu braću Morlake, u vašem jeziku, zašto su se skupili prije propisanog časa kad se grad otvara?
A ko bi im mogao upisati u sramotu što su se prepali? Ta ravno prije godinu izdržaše opsadu i bombardovanje Ingliza, a prije toga, u toku od osamnaest godina, grad uzimahu čas Rusi i
A ko bi im mogao upisati u sramotu što su se prepali? Ta ravno prije godinu izdržaše opsadu i bombardovanje Ingliza, a prije toga, u toku od osamnaest godina, grad uzimahu čas Rusi i Crnogorci, čas Francuzi!...
Ali je glavno, što bješe neobično lijep mladić, gospodskog izgleda. Već u početku vladanja austrijskog, prije godinu i po, kad austrijski general Milutinović primi Kotor od vladike crnogorskoga Petra I, upao je u oči lijepi
Ala je stari soko ohronuo, potavnio, jadnik! Bože moj, kad pomisliš da je on prije same dvije godine ovđena zapovijedao, a sad, kao i drugi kakav siromašak, čeka da mu soldati otvore grad!
Ljudi mučahu. Gdjekoja bi od žena pod bremenom huknula. Jedna starija šapnu: „Kuku, evo omrkosmo, prije no što stigosmo na Krstac! A evo će i božje vrijeme na ovi čas udarit’!
Pop Marko reče: — Snijeg ovoga će puta od mora! Eto ga prije noći! Biće ga izjutra u nas do koljena! Rako prihvati: — Daj bože!
A to će biti odmah! Svojima viknu: — Milice, daj vidjela! Pohitajmo, vjere vi, prije drugije! Đeco, ho’te za mnom! On, pristav i dječak, svi gologlavi izidoše.
pognut: — Fala ti, ljubavni i boleći prijatelju, jer viđu da te teknulo u srce naše jadovanje i eto s nama zaplaka, prije no što okusi našega hljeba! To ti, božja ti vjera, nikad zaboraviti nećemo!... Dajte rakiju!
Ako ćeš da se smije od sada do zore, sve ovako... A-nu, ljubavi ti, Stijepo, udri u smijeh. Ćoro, kao ono prije, previ se, stade udarati dlanom o koljeno i vrtjeti glavom, da odoli silnome smijehu, što izazva opću veselost.
Pop zapita Ćora: — A ti, Stijepo, jesi li bivao đe i Mrgud? — Nijesam, brate, svud, nijesam imao kad, pošto je on prije došao na svijet! — To znamo, no kad si stasao, kad si ga već stigao? — E onda mu nijesam stope izostajao!
Vladika otpravi Sava Plamenca u Pariz, gdje se nahodio ruski car, moleći ga da ne razdvaja Boku od Crne Gore, ali prije no što će se Plamenac i vratiti, dođe ćesarski đeneral Milutinović s vojskom i zauze Boku i pošljednji Kotor, eto sad na
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Poranio Kraljeviću Marko prije zore na nedelju dana; uzjahao tankoga komarca, pritegao pušku kremenjaču - ode Marko niz polje
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
slavenski; što ne znaš slavenski, metni srpski; a što ne znaš ni srpski ni slavenski, metni kako ti drago (što ti prije na um padne).« Karadžić najodlučnije ustaje protivu toga.
Kako sam prije trideset godina rekao o Brankovim pjesmama da onako treba da pjeva učen Srbin, tako bih sada o ovom vašem djelu rekao:
Milićević, Vuk - Bespuće
mnoštvo: seljaci i seljakinje, s košarama i velikim zavežljajima, gurajući se, spotičući se, sudarajući se da što prije uhvate mjesto; nekoliko vojnika natovarenih telećacima koji su ih tištali, s puškama, sa savijenim kabanicama preko
On vidje gdje ih potrpaše u jedan drugi voz koji ode prije njegovog. Oni projuriše pored njega, sa pjesmom, grajom i galamom, nadvikivajući lupnjavu željezničkih kola.
se u riječima, preskačući ih i skraćivajući, i sipao ih u dugu, neurednu sijedu bradu, požurivajući sprovod da što prije svrši taj obični i mehanični posao.
I kad se ponapiše rakije, odoše kućama prije svitanja. Manojlo ležaše na krevetu, sa zatvorenim očima i ječeći; na razdrljenim rutavim grudima i na obnaženoj desnoj
Da se što ne ljutite na mene? — zapitala je ona plašljivo jednog dana, prije nego što će da pođe, pošto je dvaput duže ostala nego što je imala posla; na svaki način, to je već toliko puta
da ravnodušno upropašćuje jednu mladost i podlački gazi jedno srce; on se uvjeravaše da treba bar da stane, da prekine prije nego što bude kasno; on se stotinu puta odlučivao, zaklinjao, davao sebi riječ da će to biti prvom prilikom kad mu
Isti onaj mir, ista ona tišina i jednoličnost koja je bila prije toga, vraćala se sa pobjedničkim likovanjem i padala zajedno sa novom prašinom i sumornim danom, koji je strmoglavljao
glasa, koji čisti grlo, i njegov kašalj čuje se u desetinu okolnih kuća, odkuda se već ljudi žure na posao da tamo stignu prije njega.
sa životom, kad osjećaše da će to možda unijeti u njegov život više nesreće nego blagodati koja bi ga, da je došla prije nekoliko godina, vratila radu, mladosti i životu; kad već nalažaše u prorijeđenim kosama sijede vlasi, osjećajući
I prije nego što on mogaše da posumnja da li je ona mogla da osjeti njegovu ravnodušnost i da li je nosila jad u duši, ne kazujuć
— Vi volite ovu u vašoj kući, — kaza ona ponovo, odlazeći, umornim i turobnijim glasom nego prije, bez ikakve promjene u raspoloženju i bez veselijeg izraza na licu, i zatvori lagano vrata za sobom i izgubi se.
I prvo što je srela u životu, to je bila nesreća; prije nego što je mogla da se naraduje slobodi, ona je osjetila srce puno jada.
Radičević, Branko - PESME
Ja tu stojim, oko duše moje Slatki časi umiljato s roje, Oko plamti, srce jače bije Koji časak da spomenem prije?!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubijeg srca. Prije nego me odvedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima.
Mamu su obilazile kume, prije i naše raskvocane tetke i ujne s torbicama punim darova: oraha, jaja, suvih krušaka ili bar krastavaca — daj što daš!
u ranu jesen obično su uvijek bili praznični, sjajni i puni šapata, pa me tako povuku i ošamute da ne znam kud bih prije: kroz kukuruze, niz potok, uz brijeg.
Iako ga je smatrao rođenom benom i ništavkom, ipak je držao da je najbolje, prije svega ostalog, popričati sa nekim od rodbine, osobito ako je to stariji čovjek. — Eh, stariji! — kukao je djed.
Priča brat-Savi o svome Nidži i njegovoj pjesmi. — Marijana, Marijana? — preslišava se Sava. — Ehe, jeste, bogami, još prije nego smo se iz Like doselili, unazad četrdeset godina, bila je u Manitoj Dragi jedna Marijana, hajdučki jatak.
Još prije četrdeset godina on je prvi put krenuo s tom istorijom, ali nikad nije stigao da je ispriča do kraja, i tako se grešna
I bez njih nam je dosta naših mrtvouzlica i naše repate sirotinje. DANE DRMOGAĆA Još davno i davno, prije nekih četrdesetak godinica, dok je moj djed Rade momkovao u Lici, imao ti je on tamo nerazdvojnog druga i prijatelja
I ona se moraju istutnjati i protjerati svoje prije neg se smire i legnu kao i svaka poplava i nepogoda. Jedno od tih čuda predstavljao je i nenadani dolazak djedova
Kad se to desilo, konjovodac nije umio da kaže. To su drugi prije njega primijetili i skrenuli mu pažnju. Pa šta ćemo sad? — ote se nekom od ukućana.
više prijekorno, a manje ljutito, razumije on njega, a seljačak se zaista izvlači iza osniježena kukrikova žbuna i, prije nego će išta progovoriti, kašljucne suzdržljivo i plašljivo, a time, u stvari, razoružava sagovornika, kao da veli: —
Tetak Aćim, naprotiv, zinu u mene zabezeknuto i bez riječi: zna on dobro, kao i ja, da se djed Rade još prije dvadeset godina upokojio, blago, u Gospodu, i da sad počiva na mirnom groblju Mihailića brda, pa mu, grešniku, i ne
božiju ti kuvaricu, alaj su ovi nagarili. Odakle im samo ovolika artiljerija? — Odakle je da je, valja to što prije likvidirati — mirno mu kaže komandant brigade. — Zato smo te i zvali. — Da iskupljam bombaše, a?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad to vidi carska kćer, onda zamoli svog oca, da onoga roba, kojeg je prije tri godine dao zatvoriti i kojega ona kroz duvar opaža kako diše i duvarove kreće, izvede, i da ogleda njegovo junaštvo.
Čuvši ovo car mnogo se udivi i kaže, da je taj rob jošt prije tri godine tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio, i misli da je on davno istrunuo.
babu, a carski zet nek nađe u svojoj družini jednog brzog čoeka, pa neka on trči nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca ispod te i te planine vode donese, onoga da je opklada.
zet poviče: — Dajte mi iz družine onog čoeka koji se bio sa ticom opkladio da on trči a tica da leti pa tri sahata prije tice dođe. Kad ovaj čoek dođe, onda mu vezirski sinovi daju jednu testiju a krilatoj babi tikvicu.
Grbo odgovori: — Svakom da daš po sto pedeset dukata. Kralj reče da im više neće dat nego kao i prije. Grbo odgovori: — Nećemo. — Ni ja — reče kralj. Potom Grbo reče: — Daj nam plati, da idemo.
Pred ručano doba, prije nego će dečko dognati goveda, sakrije se maćija na tako mjesto odakle će moći sve čuti i vidjeti.
jaki, više ti ne treba moje hrane, odsad ćeš moći i bez mene živjeti; idi po svijetu pa radi, te se hljebom hrani; ali prije nego se rastanemo, moraš me svojom rukom ubiti. — Sačuvaj bože!
— Pomogao ti bog, starče, gotov je ručak — veli Marko — ali neće tebe ubosti u gubicu. — Hoće bome prije nego tebe — veli starac. — Valaj neće! — veli Marko. — Bome hoće! — Bome neće!
kokošku, maćeha joj se vrlo začudi, pa joj sjutridan da još više kuđelje, a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i uveče donese kokošku gotovu, ona pomisli u sebi da to njoj pomažu njezine drugarice, pa joj treći dan da još više
maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući, pa kaže pastorci kao i prije: Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš dok mi dođemo iz crkve, ubiću te!
Pošto njih dvije otidu u crkvu, pastorka odmah k materinom grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reku: — Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i
U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a carev sin očiju ne smetaše s nje; ali kad bude ispred svršetka leturđije, ona se između naroda nekako ukrade, te
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Baka se ljuti. „Pogledaj vraga! Zar ova glava rođena, draga?! Prije ću za brk Bauka vući, nego li snenog unuka tući. Izmlatiću ga, al drugi put.“ — To reče baka i baci prut.
i vedro, na maloj barci podiže jedro i skide šešir svoj: „Naći ću gdje se ribica krije, donijeti mladost što mogu prije, čekaj me, starče moj!“ Putuje barka ko labud bijeli, na pramcu Mačak, kapetan smjeli, pažljivo stražu straži.
A mlin zabruja ko nikad prije, polete žrvanj ko konjic propet. Prenu se deda, veselo viknu: „Čuješ li mlina, budan je opet!
Četiri staze, svaka se vije, na svakoj trkač. Ko li će prije? Na prvoj stazi djevojka Una, vječito mlada, znana iz buna, kićena cura od Martin—Broda, nakit joj sija, zelena
Treba ga prije vostočnog zračka prebiti jakože mačka!“ „Vraćaj nam pesme, priče i bajke!“ — čuješ iz noći crne — Davida Štrpca,
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ 149. Vidjeh čudo prije neviđeno, Gdje s’ djevojka sa suncem inati: “Žarko sunce, ljepša sam od tebe!“ “O djevojko, lijepa ljepoto, Da
Spavaj, spavaj, san te prevario, Prije tebe nego tvoju majku. San u bešu, a nesan pod bešu. Uroci ti pod nogama bili, Mome zlatu ništa ne udili, Naudili
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Zato i ne tražim ljeba na drugoj strani. — A je l’ se izmenjalo koliko učitelja ovde? — Pa i nije, gospodine. Bio je prije tebe tu doskora gospodin Trivun. Tu sam ga već zatekao. Dobar čovjek. Došao je amo nekih deset godina prije mene.
Bio je prije tebe tu doskora gospodin Trivun. Tu sam ga već zatekao. Dobar čovjek. Došao je amo nekih deset godina prije mene. Pa ove godine nešto zakunja pa poteže pa umre, a domaćica mu s đecom diže se rodbini.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vrata se otvoriše, prije no što oni imaše vremena do poustanu, te s mećavom i vjetrom uljeze čovjek, viknuv: „Dobri veče i na dobro vi doš’o
iguman!“ povikaše ljudi, a glas im je odavao čuđenje pomješano sa veseljem. I Vladika se podiže da se uvjeri. Prije svega, poštovani čitaoče, posumnjaćeš ovako (otprilike): ili je u svoj Crnoj Gori bio tada jedan jedini iguman, ili je
Bijahu otprilike vršnjaci; ni jedan ni drugi ne navršio dvadeset godina. Prije toga dana nikad se vidjeli ni čuli. S početka obojica se osjećahu nekako neugodno jedan prema drugome.
Proteče im tako dosta vremena, da jedan s drugoga očiju ne svrnuše. „No sam ti grdan san usnio, moj Pero, doma, prije no što krenusmo!“ „A šta brate da čujem!“ „Snijevah e nas četir Ozrinića idemo iz duge, a za nama nose nosila.
Tice veselo pjevahu po zelenim čestima. Nijesu dugo čekali. Turci istim redom kao što ih prije ugledaše, primicahu se, samo što, valjda razdragani molitvom a može biti i tutumom, govorahu i smijahu se.
To govoreći stigao bješe i stao taman prema grlu Markove puške. Kao da ga je usud ustavio tu. Markova planu prije no što ga je Otaš mogao ustaviti. Beg i đogat pod njim ljosnuše kao da ih grom bješe svalio. „Ha vlasi!
Gledao je kao iza dubokoga sna, a progovoriti nije mogao. Jedva u mrak nađoše se na onoj istoj ledinici gdje prije počinuše. Mjesec granu i zateče ih gdje polažu u grob Mišana.
Pa pošto „knjigu izuči“ prije no ga se nausnica hvati, oženiše ga bogatom i mladom ali kržljavom vlastelinkom iz komšiluka.
ja ću da idem k njemu!“ reče Jan, blijed u licu ali pregaočkim pogledom i glasom kako bi kakav junak rekao prije no će jurišati gdje zna da će poginuti. „K njemu!?“ reče Vira (kako je on zvaše) prestravljena, uprav užasnuta.
“ zapita grof Jana, odignuvši glavu s knjige. Grof je sjedio pod onim istim brijestom gdje dan prije bješe djecu zatekao. Lijepo pseto ležaše kraj njega; pušku položio kraj njega s druge strane.
Reći ćete da to izgleda e su previsoko polećeli ti poletarci, prije no što su im krila narasla. Oni su se samo podosta popeli na vis, gdje ih je vješti grof izveo i otole na daleko
Nekolika ročišta trebalo im je, da Pavlu ispričaju sve što preživješe zimus, i da mu ponove ono što prije naučiše, pa onda nastaviše novi nauk.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Tako me ne takla ljuta zmija usred oka! Tako me oružje ne izdalo kad je najveća potreba! Tako me prije sjutra u mrtve oči ne ljubili! Tako me strijela usrijed, počeoka ne ubila! Tako me tuđe oči ne vodile!
Pošlje smrti razgovora nema. Prazna glava svaka je ohola: Prazne tikve po vodi plivaju. Iza tmine i sunce ograne. Prije ćeš se odužiti duga, Neg’ rđava razdružiti druga. Svaka zemlja ima gospodara, Jadna raja trista zulumćara.
viđeo njegova magarca; čovek pak, koji je odnekud gledao šta je on sa svojim magarcem uradio, odgovori mu: da je malo prije onud prošao i odnio kući tovar drva; onda Nasradin reče: „Da bog da! — ali kako ja znam, ne nosi on više drva“.
Kao zloguk. — Nekakav bosanski spahija, koji je imao u svome selu takovog zloguka, spremi se na ćabu, ali prije nego pođe, dozove zloguka k sebi pa mu reče: „Zloguče, ja polazim, u ime boga, na adžiluk, nego ti da ne govoriš za
pred kućom, đe je bio stao da se napije vode ili da zapali lulu, a ona mu odgovorila: Ovuda, brato, ispod gradine prije ručka. Ne vjeruj, kume, pasjim ustima.
— Zakiselila žena u sobi (ili u mlječaru) lonac mlijeka, pa ga pokrila i povezala torbom da bi se u toplini prije ukiselilo. Kad to sve svrši, onda reče: „Kisni, ne misli, stiglo me do vrata!“ (tj.
“ oni mu odgovore: „Daj nam onoga prvoga!“ Kad li se prije poturči, kad li čalmu steče? — Pripovijeda se kako je nekakav Turčin podsmijeha radi polagano skinuo ular s Herove
Kad Turčin ujedanput stane i zategne ular, Hero se obazre, i viđevši mjesto kobile Turčina, reče: „Kad li se prije poturči, kad li čalmu steče!“ Nešto šušnu. — Nekakav čovjek kazao da je tu i tu viđeo deset kurjaka.
rupu, i dozvavši je stane joj govoriti da se pomire i da izlazi opet pred svoju rupu i da žive u prijateljstvu kao i prije što su, dodajući da se već ne može popraviti što je učinjeno.
gospodaru na oranje, stane mu govoriti da to nije pravo, i zaište da bi mu prodao onoga roba da se onako ne muči; ali prije nego mu gospodar odgovori, okosi se na nj rob govoreći: „Šta je tebi stalo za to? i to će proći“.
“ U onaj isti mah one sve prsnu kud koja, a on spadne pod orah, čovjek kao i prije što je bio. Zlatna stola nestane kao i vještica, a njihove zlatne čaše pretvore se sve u papke kojekakijeh strvina.
ČARATAN Čovjek koji se rodi u marčanoj svijeći (luni), pa prije nego je kršten, prijeđe preko njega mačka ili drugova kakova pogana životinja, zato poslije ostane nesrećan, te ne može
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
238 SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE NARODNE SRPSKE PRIPOVIJETKE NAPISAO V. S. PREDGOVOR Ja sam prije nekolike godine dana ćeo da izdam malu knjižicu narodni Srpski pripovijetki i zagonetki, i bio sam im ovaj predgovor
čoveka, kakva ga je sreća tu donijela, da ga izbavi; i šta je tražio u toj rupi; a kad mu čovek kaže, da mu je tu prije nekolika dana upala žena, i da je došao sad, da je izvadi: onda đavo poviče: „Šta pobratime, ako Boga znaš!
Pa to tvoja žena! i ti mogao s njom živiti! I opet došao da je izvadiš! Ta ja sam u tu rupu upao prije toliko vremena, pa mi je iz najprije istina bilo teško; a poslije sam se bio kojekako navikao; ali kako ta prokleta
A ćoso brže bolje uzme malo žita, pa otrči drugim putem prije đeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete dođe u drugu vodenicu, i vidi, daje i u njoj ćoso, a ono pođe u
u drugu vodenicu, i vidi, daje i u njoj ćoso, a ono pođe u treću; a ćoso opet uzme malo žita, pa otrči drugim putem prije đeteta i u treću vodenicu, te zaspe; tako i u četvrtu.
“ — „Ja sam, kado! s onoga svijeta.“ — „Je li Boga ti! a nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?“ — „O! kako ga ne bi viđeo! on je moj prvi komšija.“ — „Pa kako je, Boga ti! Kako živi?
novinama naštampao nekoliko našijeh narodnijeh pripovijedaka i zagonetaka, uz koje sam ovo kazao: „Ja sam prije nekolike godine dana htio da izdam malu knjižicu narodnijeh Srpskijeh pripovijedaka i zagonetaka, i bio sam im ovaj
— Poznato je da je G. Đorđije K. Stefanović još prije nekoliko godina skupio podosta našijeh narodnijeh pripovijedaka i poslao ih Matici Srpskoj da ih ona naštampa, a ona
Međed je jednako koješta donosio i dijete hranio, kao mu prije i mater. Kad dijete naraste poveliko, ono navali da ide iz pećine u svijet.
na kijaču, ali mu reče da se ne šali nego od svega gvožđa dobar buzdovan da skuje, ako nije rad proći kao i onaj prije što ga je kovao.
Kovač čuvši još prije šta je bilo od onoga kovača, skupi sve svoje momke, pa ono sve gvožđe sastave ujedno i skuju buzdovan vrlo dobar
Hajde ti da mi udarimo na njih i prije roka.” Zmajevski car pristane, i tako pođu njih dvojica, da udare na zmajeve. Kad ona tri brata zmaja čuju da se Stojša
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Još jedan primjer pak je dosta. Prije njekoliko godina sporječka se jedan Jerković sa njekijem susjedom. Jerković se našao prznica, te udari susjeda, a ovaj
On se kleo da nikad nikome nije ništa ukrao osim stričevima dvije koze, i to prije no što se oženio, i to po nagovoru pokojnog strica Jurete; ali su se i Zvrljevljani kleli da on ima na duši bar trideset
Sjever je jako duvao. Prije no što će sjesti da jedu začatiše svi jednogrlice „Očenaš“ i baš izrekli „priđi kraljevstvo tvoje“, kadli Bakonjino
I jonš kanko! Alvundandra!!! — Šta? — viknu fratar zaprepašćen. — da se bijete?! Prida mnom?! Taaako!? A zašto?! — Prije svega, reci ovoj magarčini da se ne zagoni, jer ako ga svaki prstom dovati, neće ostati paprička od njega!
presahnu, red je hoditi na daleko, do njekog izvorka, pa i tu bude slomljenijeh glava, jer je naloga i svak traži da prije ugrabi!
— A šta radite više, vrag vas odnija, a? — obrnu se k vozarima, koji živo veslahu natrag. — Nismo mogli prije, oče! Pomamija se konj, nije tija da izađe, nego sve udr’, udr’, nogama, i udrija je u bedra mlinara!... — Taa-ko!?
— A šta si radija kod kuće? — Pasâ je koze! A ovdi ćeš pasti guske, razumiš li? A nije lako čuvati guske, brajko! Prije svega, triba svakoj da nadineš ime, jer ti ni jedna jutrom neće izaći dok je ne zovneš po imenu.
Viganj je bio na njekoliko koraka odatle. Najzad otidoše u novu mađupnicu. Njekada su sluge jele u manastiru, ali prije desetak godina fratri sagradiše za naličjem manastirskim kuću za mlađe.
To je ustanovljeno prije deset godina, i to bješe vrlo dobro po mišljenju Grgovu, jer tako mlađi, bez velike potrebe ne unose noge u manastir.
— Šta veliš?... Kako to? — pitaju roditelji, a na Kenjovu licu pokaza se viši užas no prije. — Kažem vam: od svega ovoga stric ne zna ni ovišno! (To rekavši zape noktom za zube.
Čimavica, pošto je četiri dana ležao gdje i prije, odjednom navali da ga premjeste. On ne htje kazati od čega se prepao, no kad ga ko zapita o tome, on naburi, a na
Čim bi svršio dnevni posao u konjušnici, spopao bi Bukara ili Boban, ili Trtak, prosto, ko ga prije ugrabi. Hajde sad da vuče mjehove u vignju, da udara velikijem maljem ili da rastovarava i na plećima nosi vreće uglja
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
No ako sad ih spaziš u daljini Gdje jure s mržnjom i kliktanjem svojim Pusti da i ja prije spazim samrt Neg' tuđi poljub na usnama tvojim! J.Dučić LXIII MOJA NOĆI... Moja noći, kada ćeš mi proći? - Nikad!
- davno, prije mnogo leta, U dan jedan mutni, jesenjski, i mokri, Kad kapaše voda sa drvlja i cv'jeta, I kad mrtvi danak teška magla
Da li jedno momče što sa ludog žara Otrže se u sv'jet, da veselo bludi, Raskinuvši prije oštricom nevjerstva Nježno srce jedno?
A. Šantić CIX DUBROVAČKI MADRIGAL Večeras, Gospođo, u Kneza na balu, Igraćemo opet burni vals, k'o prije; S radošću na lidu minućemo salu, Kao da nikad ništa bilo nije!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
igrama, bila je jedna koja nas je naročito zagrijevala: na ugovoreni znak ili riječ, svi bismo se razbježali da se što prije dohvatimo po jedne jabuke na vratima; ko bi ostao bez nje, morao je da vrši neku obrednu radnju ili određenu kaznu.
smrtno zaljubljivao ili nije, ali znam da se nije našao kod kuće kad sam se ja rodio, i da me nikad nije vidio, jer je prije toga završio u svojoj kožnatoj vreći. A ja sam ostao u krilu majci, koja je i dalje ostala u njega smrtno zaljubljena.
Dobra, strpljiva, prema svakome naklono predubijeđena još prije nego bi ga upoznala, sa svakim se lako slagala i iznalazila neposredan dodir.
A vjerovatno sam najviše zbog mastike volio i bakinog brata, otmjenog starog gospodina iz porodice što se prije više decenija doselila preko mora, koji je, uz ostalo, imao i malu destileriju eteričnih ulja.
Činilo mi se da zapažam kako bi mu se najprije, prije nego sama misao, porodila neka nejasna slutnja te misli: kao sjena dlana da je prešla preko obasjane plohe.
Na sjenovitoj strani kuće bila je jedna vječito zaključana soba u koju dotle nisam nogom stupio. U njoj je prije mnogo godina umro jedan bakin brat, njen miljenik, još mladičak. Od sušice.
Dići se, i ne časeći časa krenuti. Krenuti, kao na otkupljenje jedne polovice mene, zakopane negdje u vasioni, davno, prije svih vremena... Prve galaktičke sanjarije. Prva mađioničarska poigravanja s beskrajno velikim i beskrajno malim.
Zastati i ušančiti se na jednoj tački prije toga možda znači ne ići do kraja svojih mogućnosti, ne ostvariti u potpunosti sebe. I zato, uvijek dalje!
A pogled će joj, prije nego se vrata sasvim zatvore, ipak imati vremena da postane odbojan, gotovo neprijateljski. I tako će se ta moja
Egidio je došao, prije mnogo godina, još sasvim mlad, kao trombonista u jednoj prekomorskoj opernoj stagioni, u obližnji primorski gradić.
Spor je najzad nagođen tako da Egidio nije smio svirati prije nego bi sa fratarskog zvonika otkucala četiri sata. Po tome, na prvi jek Egidijeva trombona mnogo šta se razvezivalo i
Takav nam se ljudski stvor priviđa neotkupivo opterećen svojom ljepotom, zarobljen njome još prije rođenja. Ni sjene kakvog nemira, ni traga prepuštenosti slobodnom slučaju.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Zar ti znaš kud će me poslati? — Znam, ići ćete u smederevsku Moravu. Ali ništa, sastaćemo se mi prije toga. Obojica iziđoše iz kuće i, neopaženi ni od koga, odoše kroz selo, dogovarajući se o daljim svojim planovima.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Baba kihnu, a iz usta joj izleće prsten. Hromi ščepa brže-bolje prsten, a ona dva druga hromoga, te umakoše prije nego se je baba osvijestila, — utekoše srećno i veselo, i odniješe prsten da i drugove ovesele.
Pa se onda dogovore šta će raditi. Kad bude uveče, a on svuče košulju zmijinju sa sebe, te je kao i prije metne pod uzglavlje, pa legne spavati.
On uzjaši na nju, i oboje krenu dalje. Tako opet išli, išli, žurili se da što prije stignu, dok dođu i u četvrtu carevinu. Kad tamo, ali krasni carevi dvori, a nigdje se niko ne vidi.
Pošao si u svijet da nađeš očev trs, i dobio si ga. Da si bio pametniji, i prije bi došao do njega, ali svejedno, samo kad je glava ostala čitava. Sad zbogom ti.
E žao mu za braćom, jako, bože, žao, ali šta će: izgladnio je, ižednio, stoga se požuri da što prije stigne do kyće. Išao dalje i išao, nigdje ništa ni pojesti ni popiti, dok ne stigne u jedno mjesto u kome bješe
Kada to vidi carska kćer, onda zamoli svog oca da onog roba, kojeg je prije tri godine dao zatvoriti i kojega ona kroz duvar opaža kako diše i duvarove kreće, izvede, i da ogleda njegovo junaštvo.
Čuvši ovo car, mnogo se udivi i kaže da je taj rob još prije tri godine tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio, i misli da je on davno istrunuo.
babu, a carski zet nek nađe u svojoj družini jednog brzog čoeka, pa neka on trči nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca te i te planine vode donese, onoga da je opklada.
zet poviče: — Dajte mi iz družine onog čoeka koji se bio sa ticom opkladio da on trči a tica da leti, pa tri sahata prije tice dođe. Kad ovaj čoek dođe, onda mu vezirski sinovi dadu jednu testiju, a krilatoj babi tikvicu.
Ali Oštar Dan još ne da, nego reče da još ostanu. Uveče opet dođu vile, kao i prije. Onda reče srednja vila: — Mama, ovđe miriše krst.
Uveče opet dođu vile, kao i prije. Tad reče najmlađa vila: — Mama, ovđe miriše krst. Mati joj odgovori: — Da, kćeri, carev sin i Oštar Dan idu
Onda oni lijepo prijeđu i otidu dalje. Kad su već dosta daleko otišli, dođu u jedan zlatan grad (a vila im je još prije kazala da će naći tu curu u tome zlatnom gradu).
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Nastajnih dana upriješe živo da prije zime i snijega sagrade komad potleušice, da zaklone glavu oni i blago im. Pomaže im i kum; i porodica se čisto veselo
Pa snuždena, s košaricom u ruci, vraća se u tijesne ulice zasjenutog grada. ANTICA Prije no sam je lično upoznao, iz potankog pričanja seljaka, u više mahova, doznao sam za njezin način života.
u njoj nikakav prelom: i poslije toga kućna čeljad pažaše je kao svoje dijete, i njeni osjećaji ostaše isto kao i prije. Ali u toj kući ne ostade dugo.
A prije no će zakrenuti, obrne se još jedanput prama moru i pođe dalje. . Tri dana provela je u selu, ali misao bijaše joj na š
Jednog jesenjeg dana, pred podne, sjedi na kršu nad morem i gleda u nemirnu uskolebanu pučinu. Išla bi da kao i prije traži društva, no već ne može: sad je djevojka, pa joj se zamjera.
— Samo dvi beside ! — reče stari odlučno i uniđe za njim. — Znam zašto si došao, ali uzaludu ti je, odgovori paroh prije no će ući u sobu. — Kako sam danas s oltara navijestio, onako ću i učiniti. — Ma ustrpi se, pustite me reći!
i umiljatije, i žao mu je što odsle bar svake nedjelje neće moći pokloniti mu se, i još skrušenije pristupi i, učinivši prije jezikom križ na ploči pred oltarom, poljubi ga u obje ruke i noge.
Mlado i staro osvitkom dana rasulo se po polju i docima. Prije no pup izbije, harno je uskopati. Selo je pusto, mirno, i da nije pod murvom plješivi „Poponcij” i stara Mare, zaželeo
Ja sam još prije u sebi osjetio svu milinu slobodne, skrušene duše.... Pa eto i pošljednjega Mrljanovoga rata, i preda mnom otvara se
— Pošla bi' ga opet naći, ali ne znam bi li mu ženi bilo milo vidjeti me... Pa opet nema veće zarade kao prije... A je li te, — osmehnuvši se na me, reče življe, — bilo bi dobro da se za nj što nađe iza moje smrti!
Hoćeš, Pavle? — Ne mogu! — odgovori momče, premišljajuć. — Neće da me žene prije vojništva, vele: imaš sestara, pa ne bi dobio dozvolu za vjesnanje, a brane se fratrom, vele kleo bi i brecali bi u
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Koliko ti duša hoće — opet domaćin krto kroz zube. — I večeru, pobratime!.. I to dobru!.. No prije svega ja sam pop i Srbin, a ti domaćin i sluga odžaka i obraza: rakije odmah da povratim dušu!..
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Naše mome rano rane, Za pevanja tica; Na potoku, prije zore Umivaju lica, Prije zore, dok je potok Pun zvezdanih zraka: Ne šal’te se momci s okom Naših devojaka!
Naše mome rano rane, Za pevanja tica; Na potoku, prije zore Umivaju lica, Prije zore, dok je potok Pun zvezdanih zraka: Ne šal’te se momci s okom Naših devojaka!
Je l’ se time đubre Izgubilo? — Nije. Buđanovo osta isto Ubrljano i nečisto Kâ što beše prije. Zato nije dosta: đubre Krenut’ samo sa svog praga — Daleko ga iznet’ valja, Da mu nema traga. »Starmali« 1887.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
V Oj devojko, željo živa, Što si tako žalostiva? „Ja sam snila malo prije Da u tebi srca nije!“ Kad si snila, zoro bela, Tad si ga odnela.
Ja pomislim sam u sebi; Duša danja, duša noći Zagrli me: Tebi, tebi! A ja što im reći htedoh, To slavujak pevnu prije: Od radosti ništa slađe; Od žalosti ništ’ svetije.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Vostani, Serbije! Mati naša mila! I postani opet što si prije bila! Serpska tebi vopiju iskrena čada, Koja hrabro vojuju za tebe sada. Vostani, Serbije!
No prije nego što će sve to biti, Car gospodu na večeru svu zove, Pa zlatnom čašom uze vince piti I napija pred svima reči ov
Ta prije će nam sunce, mesec, zvezde I crna zemlja naopako poći, Atomi stvora čto u večnost jezde U prah i pep’o pretvorit se
Samo da mi prije smrti Jedno dâ se uzaznati: Ko će tebe zaiskati, Kom’ li ćeš ti ruku dati.” Besedi mu Cvet-devojče: „Jao jadna,
Lice mu je tako mutno Kao nebo kad je kiša, A oko mu tako svetlo Kao sunce posle kiše. Cvet-devojče prije bilo Kao sunce usred dana, A sada se ukazalo Kao mesec u ponoći.
Da l’ što se ovde začne nije bilo? Da l’ je gde čovek prije dana naših? Je l’ biće koje samo sate broji, Ravno životu koj’ sto leta broji?
Tako isto i mene će Ljubav, posle il’ prije, U grob tavni sahraniti, — Valjda za me i nije. Ne manje je iskvarena i izmenjena Vidakovićeva pesma i u knjizi
Na to mu ja odgovorim, kao što sam mu i prije kazivao, da se za hajduke zlo proriče u onoj godini kad kukavica iziđe rano te kuka po crnoj šumi, a da ih njezin glas
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Poznavô on koga, ne poznavô — on svakom: moja slatka dušo! Prije nekoliko godina — poče Dule, a čelo mu se namršti — diže ga spa'ija sa starog kućišta i naseli na njegovu starevinu
— Ono nam je — veli Mićan, pa se sagnu da metne ugljen na lulu. — Ono nam je malo prije pričô Simeun kakav je zulum počinio u Majdanu. Mlogo je, Bog i duša, udarô u stranu, ama nije mu zamjeriti: ostario je.
Eto ga! — Bradara, s kaluđerom na srijedu! — viknu Simeun i sjâ s ata. — Nije, Simeune, 'vođe kaluđer. Malo prije protrka tamo u selo — odgovara Bradara i drhće. — Meni je svejedno.
Često puta udari zgodno rukama o bedre kao pijetao krilima i zakukuriječe, te prevari pijetlove, pa se prije vremena raskukuriječu po selu. Zato ga ruže pomlađe žene. Pretvara se i da je stidljiv. Ne vejrujte mu.
! Pisarčić (napreže se ozbiljno da razjasni Davidu): Je li ta tvoja žena, na ime koju sad imaš, je li, pitamo te, bila prije oženita? David: Žena oženita?! (Krsti se začuđeno i hoda po sobi.) Žena oženita! Ama, zar se u vašoj zemlji žene žene?
“ O, teške riječi, krst joj ljubim! Prije bi' slomio jezik, nego što bi je izgovorio... „Jesi li, Davide, taki Srb?“ „Šta je to, gazda?
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Uveče, od večere, od svakog malo boljeg jela, odvajala je u sahane, i ispod bošče krijući, sama nosila kod prije, da joj snaja ima što da jede, okusi. Kao što je, opet, bilo i obratno.
Ona, što je udajom zaove postajala kao svekrva, dobivala prava, bez bojazni za ljubomoru muža, da ovamo, kod njega, prije, dolazi, a majka, što bar mlađi joj sin, dete, usrećava se, te ona, kad od njega, Mladena, starijeg sina ne dočeka
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
godine smatralo se da djevojke moraju saditi trandovilje u svojim vrtovima jer će se prije i bolje udati, a neće ih ni ostaviti momak kojeg su već izabrale« (ZNŽOJS, 43, 1967, 142).
narodnom verovanju, ne smeju dodirivati devojke pred udajom — »da ne bi i njihov plod — fetus — također bio tako naglo i prije vremena izbačen« (ZNŽOJS, 43, 1967, 151).
Ćipiko, Ivo - Pauci
a kad je odanilo, pokaza se sunce, ali ne može da savlada debele smetove snijega, već nemoćno se odbljeskuje od njih, a prije nego će da zađe, kao za naknadu, razasu svoje zrake poljem, a visove planine, nad selom, pozlati; na njima neko vrijeme
Ima izašto, a i dokon je! ...Ali nije vajde tajiti, korisna je blagajna, nije ni on u nju prije vjerovao, ali sada vidi kako je.
Bijesan, pa razigrao vranca... nije već božji vjetar... Ih! Prije nego se pokojni Niko u groblju ohladio, po selu se šaporilo kako je pokojnik na samrti oporučio svoje imanje svome
Oprezno, tek je natuknuo zbog čega je došao i kazao im da nastajni četvrtak, nefaljeno, prije ručanih doba, dođu u varoš, — a doći će za svoju korist.
— Ima novaca, djede! — povika Petar i, izvadivši kesu iz njedara, prosu novac po stolu i, prije no što su starci i sestra mogli ga sagledati, pokupi ga brže—bolje, turi u kesu i, držeći je u ruci, njome zvekće.
Veseo odmiče uzbrdicom da, prije nego sunce, odskoči, dohvati se planinskih visova. Gore, u planini, osjeća se lakšim i slobodnijim a i za nekoliko
Neki dan vratio se iz planine prije određena vremena, našao je za to koju mu drago izliku, a vratit se razdragan mišlju da će u kući naći muško čedo;
Žedan gleda u kaplje što nad gunjac padaju, i žao mu svake što sukno prije njega popije. Tako iščekujući nije ni opazio iza sebe Maše. — Rade! — javi se žena. Dobre li sam sreće, žedna sam!
njenim ocem, doveo svome Radi, kad mu je tek dvanaestak godina bilo, i legao ga s njome, bojeći se da je ne bi ko drugi prije njega odveo. Maša je već tada bila jaka, bijesna cura od kakovih sedamnaest godina, željna momačkoga milovanja.
—Vele da će te tužiti sudu. —Nije već na sudu kao prije, ne zarezuje im se svaka... i sud je sada za nas bolji od njih! — opazi Rade s uvjerenjem. — Pij, Mašo, rakije!
Na sudu Ilijini svedoci, Krilo i Ždrale, na vratima, prije nego će unići, šapore i dogovaraju se; i ne iskazaše pred sucem onako kako je Ilija htjeo.
Doznao je da treba na petnaest stotina talijera plaćati kamate dvadeset i četiri novčića na talijer svake godine. Prije se plaćalo pletu na talijer; sada je gazda snizio kamate, jer hoće da se Ilija uvjeri da mu želi pomoći.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unapred upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva dela neće baštiniti kraljevstva Božijega.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
s Bogom o Mati!...“ Tvoga života (ako l' se zbije) Svijeća da se ugasi prije, Tužnijem srcem, plačevnim okom, Uzdahom čestim, ćutnom dubokom, Slatko ću tebe ja spominjati, Vapeć' te Mati, – vapeć
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
Uz drugo značenje Vuk dodaje: »od prije kad se je ko ženio (po selima) valjalo je da kupi mladi ćurdiju (od plavetne čohe) i belnuk, i mnoga žena poslije te
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Moja prva pesma, koje se ja ne sećam dovoljno, rekonstruisana bi otprilike glasila: Poranila gospođa Anica U nedelju prije jarka sunca, Na kući je otvorila prozor, Na prozor se mlada isturila, Glavom šeta i levo i desno, Očekuje Paju
Šantić, Aleksa - PESME
— Nikad! 1901. POŠLjE MNOGO LjETA... Pošlje mnogo leta ovdje opet stojim; Lepenica teče isto kao prije, Nad njom stara vrba još jednako bdije I Visoko šumi vrhovima svojim. Gdje si?
Sve je isto, staro... Samo, kao prije, Ne čuje se hitri točak da udara; Kô bol jedan što se u dnu duše krije, Ostavljena ćuti vodenica stara...
Kô leptir u letu Sav treptim, i mislim, draga, od vas dvije Koju li bih sada zagrlio prije?... 1918. MEDITATIVNE PESME PLIJEN Noć sjeverna. Konjik stiže, Juri preko stepe puste. Mjesec gori...
je i bdjeo; Lako, kô dah tihi što IZ palma vije, Na ustremljena mu ona sjede krila, I s njom labud krenu što je mogô prije... Planu more, posta kô crvena svila. Pogorješe jedra, sve zasja!
U duši začuh slatke melodije, I sve mi sjajem čudesnim zablista, Milo i toplo, kao nigda prije. Zavjesa spade... I ljepota čista Ukaza mi se na svome oltaru, Pod spletovima lavorova lista.
I. napiru se kosci ko će prije! Ne ćute oni umora ni grča, Samo što žeđi odoljeti nije. Gle, jedan visok kao stablo srča, Brišući znojno lice što
Na uho bih šapnuo joj ti'o Sve što živi i diše u meni. 35 Otkad sa mnom draga nije, Ne smijem se kao prije; Mnogi bećar šalu zbija, Ali ja se ne nasmija'. Otkad sam je izgubio, Ja ni suza nisam lio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Vuk Karadžić tako nešto i pretpostavlja. „Ja mislim“ kaže on „da su Srblji i prije Kosova imali i junačkih pjesama od starine, no budući da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve
vojskom bio na Kosovu i borio se s Turcima vjerno pomažući knezu Lazaru: najviše što se može dopustiti jest to da je prije potpunoga svršetka bitke ostavio s ostacima svoje vojske bojište, kad je vidio da je i onako već sve propalo.
njegova Šarca jedni pripovijedaju da mu ga je poklonila nekaka vila, a jedni opet da ga je kupio u nekakijeh kiripija: prije Šarca vele da je mijenjao mnogo konja, pa ga nijedan nije mogao nositi; kad u nekakijeh kiridžija vidi šareno gubavo
3ogoviću ništa ne kazuje ni Vukova misao: „da su Srblji i prije Kosova imali i junačkih pjesama od starine, no budući da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve
lasno izdati Momčila, ni izdati, niti otrovati: u Momčila sestra Jevrosima, gotovi mu to gospodsko jelo, prije njega jelo ogleduje; u Momčila devet mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu rujno vino služe, prije njega svaku
jelo, prije njega jelo ogleduje; u Momčila devet mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu rujno vino služe, prije njega svaku čašu liju; Momčil' ima konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga: kud gođ hoće, prelećeti može; u Momčila
23 KOSOVKA DEVOJKA Uranila Kosovka devojka, uranila rano u nedelu, u nedelju prije jarka sunca; zasukala bijele rukave, zasukala do beli lakata, na plećima nosi leba bela, u rukama dva kondira
26 MARKO KRALjEVIĆ POZNAJE OČINU SABLjU Rano rani Turkinja đevojka, prije zore i bijela dala, na Maricu bijeliti platno.
Pa on ode Novaku kovaču: „Kuj mi sablju, Novače kovaču, kakvu nisi prije sakovao!“ Dade njemu trideset dukata, pa on ode u novu mehanu, pije vino tri-četiri dana, pak došeta opet do
“ 37 SMRT MARKA KRALjEVIĆA Poranio Kraljeviću Marko u neđelju prije jarkog sunca pokraj mora Urvinom planinom. Kada Marko bio uz Urvinu, poče njemu Šarac posrtati, posrtati i suze roniti.
Progovara bolestan Dojčine: „Udri, kurvo, crni Arapine, udri prije da ti žao nije!“ Baci koplje crni Arapine da udari bolesna Dojčina, al' se doro boju naučio, kleče doro do zelene
“ Tad Sekula tiho besjeđaše: „Nisam, dajko, očinjeg mi vida, posle jednom u vijeku svome: dobro bijah jednom uranio, prije zore i bijela dana, a zadugo ni svanuti neće; ja opremih bijesna malina, pa se turih njemu na ramena, — nit̓ s̓ umio ni
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Hajde, hoćemo li sad kući. Djeca su još prije pola sata izišla iz škole. — Hajdemo ... Uz put ćemo se dogovoriti koga ćemo primiti u našu četu.
— Stoj! — ispade preda nj dugački Stric, a zahuktali Đoko, prije nego se mogao zaustaviti, još dvaput optrča oko Strica i tek onda zastade još uvijek pocupkujući i podviknu: — O-op,
— Eh, kad bi mene neko tako volio! A mene svako pseto, čim me spazi, odmah drž za nogu, za tur, za taban, gdje prije stigne. Dosad bih triput optrčao zemaljsku kuglu, toliko sam se nabježao pred psima.
Šta se može početi bez njih dvojice? — Da nijesu stigli prije nas pa nekud otišli? — upita Nik Ćulibrk. — Teško da jesu — posumnja Stric.
— Kako da nije? — zinu Nikolica. — Pa čitav četvrti razred zna da je on pobjegao kroz prozor prije nego ga je učitelj i takao prutom. Stric izbulji oči i od čuda zabaci šešir na potiljak.
— Ne boj se ništa — utješi ga Jovanče. — Žuja će odskočiti u stranu prije nego taj padne na nju. — A bude li Žuja spavala?
„Reponje“se začuđeno zgledaše. Stričev djed Aleksa graknu kao vrana: — Pa moj unuk svaki dan porani još prije sunca. — I moj Đoko uvijek odjuri trkom, sve se za njim prašina diže — pohvali se Potrkova majka.
i još... Kakvih li smo se ono igara igrali prije trideset-četrdeset godina, ej kolaru? — Rusa i Turaka! — uskliknu djed Aleksa.
— E, to su već igre od prije šezdeset godina — odmahnu poljar. — Sad se djeca igraju Francuza i Nijemaca, ali ovih dana ne vidim ih na pašnjaku.
XIX Veselo teče život u šumskom logoru. Najranije, čitav sat prije ostalih, stigne Lazar Mačak i prenese u pećinu ponešto od najvažnijih alatki iz svoje radionice.
Poćutao je malo, a onda se ipak odlučio: — Poraniću sutra prije sve djece, pa ću ovamo u zasjedu. Ako se zaista kriju u Gaju, vidjet ću kad budu dolazili...
Toga jutra on je namjerno bio poranio prije ostalih i odmaglio od kuće da ga djed Aleksa ne bi poveo u berbu drenjina, a kad se našao pred Žujinom tajnom kućom, on
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Žurno se sprema u obema kućama. Prije Tašana i Jevda pohode se uzajamno češće i razgovaraju se i savetuju šta će i kako će uraditi da sve to ispadne što