Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Ko je nije čuo — taj je mogao čuti glas lastavice u glasovima ostalih devojaka. Koža joj je bila prozračnija od latice jasmina, od pucketanja vatre u mraznim noćima slađi smeh. — Kako je tanana, kako krasna!
Je li kajanje u njoj gorelo, ili je od čežnje postajala sve prozračnija, sve lepša? Ko zna! Kao zlatni barjak vijorila je njena kosa. — Vratiću ti sviralu, vratiću ti mač!