Upotreba reči prozuji u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— gunđa pridošlica i još s druma zaslađeno prozuji: — Dobro ti jutro, lijepa moja curice. Vidi je, vidi, vrijedne materine jedinice. — Dobrojtro, striče!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ viknu neko. Svi navrli k vratima te odigli put neba glave: utoli graja, da bi čuo muhu da prozuji. „A ha! doma naši, doma!“ viknu sad neko iza njih, ama viknu takijem glasom da im je svima u ušima zazvonilo.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i život, otvorio si joj sve iz sebe, iz te riznice čiju dubinu samo ja poznajem, toj nestašnoj čeli koja sad samo prozuji kraj tebe i ne sanja da te je skrhala. Pazi ti...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

»Ej, što me smete ono derište — pomisli ona — a baš bih opalila, pa nek prozuji kuršum pored njega, samo da vidim šta bi radio... Prokleto derište!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti