Upotreba reči prokletinja u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ne da mu onaj greh ni da istrune kao ostali ludi... — Jes̓, jes̓, i ko meri krivo i njega stigne prokletinja — prihvatiće onaj što je uvijao kaiš — Znaš kad ono, ima već valjda deset godena, beše nekako oko Ilijinadne ona velika

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Krasan venac od devojaka, ma koja bi za njega pošla, i našao bi koja bi to zaslužila. No prokletinja neka na malim mestima i varošicama da drže što je iz svog mesta da je loše.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

SOFIJA: Prokleta kopriva! DROBAC: Nije ti kopriva kriva što ideš bosa! SOFIJA: Baš gadno peče, prokletinja! DROBAC: Što vređaš travku? Nije ona kriva što te ožarila. Treba da znadeš da je i kopriva lek.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

A to je velika šteta“. „Kako? - Ta pronalazak štampanja knjiga prava je blagodet!“ „Blagodet? - Prokletinja!“ Kopernik ga pogleda začuđeno. „Jeste, sinko moj, ne preterujem!

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Što će ti, more; da nećeš i ti u hajduke? — Hoću ja, ali na lisice. Satre mi, prokletinja, kokoši, pa hoću danas da je čekam.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti