Upotreba reči promukle u književnim delima


Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Opet se sastanu svi, i opet svi govore. — Braćo! — istače se odjednom jedan jači glas i nadmaši ostale promukle, tupe glasove. — Mi ovako ne možemo ništa učiniti. Svi govorimo i niko nikog ne sluša. Biramo vođu!

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

« Primetiti valja da je našoj irojkinji svojstveno bilo brzo govoriti, koje malo promukle reči njene izdavaše kao kad u proleće prvi put izdaleka grmi, a budući da prednja dva zuba nije imala, zato nije ni čudo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti