Upotreba reči prosvetiteljske u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Srbi napuštaju srednjovekovnu kulturu vizantijskog porekla i ulaze u modernu zapadnu kulturu. Racionalističke i prosvetiteljske ideje se javljaju i zahvataju književnost i javni život.

u jednom časopisu no ceo jedan proglas istorijskoga značaja, u kome će se prvi put na srpskom jeziku izneti napredne i prosvetiteljske ideje racionalističkog XVIII veka, misao svetovne kulture, rada »na obšču polzu« i radi »ščastija čelovječeskog roda«,

On zauzima osobito mesto u srpskoj književnosti XVIII veka: on je prelazan pisac između starije, bogoslovske, i nove prosvetiteljske svetovne knjževnosti.

Na više mesta Vezilić izlaže moderne i prosvetiteljske misli, koje odaju suvremenika Josifa II i pristalicu Dositeja Obradovića.

U karakterističnoj posveti Josifu II on iznosi svoje prosvetiteljske razloge zašto se dao na prevodilački posao i naglašuje potrebu da se pozorišna dela čitaju i kod Srba, sa namerom Srbe

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

mladim čitaocima; on veruje, kao pravi prosvetitelj, da je duša mladog čoveka nalik na „meki vosak“ (varijacija prosvetiteljske metafore o duši deteta kao neispisanom listu hartije), te da se vredi „oblikovati“ dok je čovek mlad.

pesnik i, između ostalog, ministar prosvete, Ljubomir Nenadović (1826–1895), pisao je i pesme za decu poštujući nasleđe prosvetiteljske poetike: u almanahu Šumadinče, proisteklom iz časopisa Šumadinka, objavljuje svoje basne u stihu („Gavran i lisica“,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti