Obradović, Dositej - BASNE
S.: Mi ne prosimo za sebe, nego za manastir. K.: Opet on — „za manastir!” Ta nije li manastir vaša kuća? A ko prosi za svoju kuću, ne
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
dan do dan više i više umnožava a ne umaljava, i da su Turci sasvim namerili i ime srpsko da se ne čuje istrebiti; zato prosimo čtobi od imperatora i kakovo nibud rešenije ot Jego Veličestva dobiti.
u deset sati opet odemo Lordu Kastlriju, iziđe njegov sekretar, damo mu pismo i pokažemo kog je soderžanija i šta prosimo. Na to sekretar kaže: da se oni u takve velike predmete mučno podufaćaju.
Dođe red i nas, uđemo u salu; i po običnom pokloneniju, na pitanje Jego Veličestva, kaže mu Frušić tko smo i šta prosimo. Utom predam mu ja prošenije — u ruke. Imperator rekne: „Sve ja to znam.
” — „Vaše Veličestvo, opet onako malo i prosimo, kao u ono vreme. I ono oružje sekvestirato da dadu”. — Imperator: „E, da dam vama puške, da pucate na Turke.
Teodosije - ŽITIJA
Opet tražimo svagdašnju pomoć i blagodat i zastupstvo vaše, prosimo da se molite za nas i da nas zastupate, i pripadajući molimo se: ne prestanite da se molite čovekoljupcu Bogu za stado
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite počnu govoriti: — Dajte đevojku, srednju sestru, mi smo došli da je prosimo. Veli najstariji brat: — Ja je ne dam. Srednji veli: — Ja ne dam sestre naše.
Carevi sinovi skoče i otvore vrata, uđe neka sila pa poviče: — Dođosmo da prosimo vašu najmlađu sestru. Stariji i srednji brat poviču: — Ne damo je ove treće ponoći, zaista moramo bar za ovu najmlađu
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad dođu na kraljeva vrata onđe ih dočeka straža pa ih zapita: „Kud idete?” A oni kažu straži: „Mi idemo ka kralju da prosimo đevojku.” A straža odgovori: „Svakome je slobodno proći ko ide da prosi đevojku.” Pa ih propusti.
Oni se prepanu n otvore vrata i neke sile strahovite počnu govoriti: „Dajte đevojku srednju sestru, mi smo došli da je prosimo.“ Veli najstariji brat: „Ja je ne dam.“ Srednji veli: „Ja ne dam sestre naše.
“ Carevi sinovi skoče i otvore vrata, uđe neka sila pa poviče: „Dođosmo da prosimo vašu najmlađu sestru.“ Stariji i srednji brat poviču: „Ne damo je ove treće ponoći, zaista moramo bar za ovu, najmlađu
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pošto se mališa dokopa snage, reći će jedan dan materi: — Vala, mati, sramota je da mi prosimo kada sam ja, hvala bogu, poodrastao; nego daj da mi prodamo ono malo baščice pa da kupimo konja, mogao bih ja već drva
se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite počnu govoriti: — Dajte đevojku, srednju sestru, mi smo došli da je prosimo. Veli najstariji brat: — Ja je ne dam. Srednji veli: — Ja ne dam sestre naše.
Carevi sinovi skoče i otvore vrata, uđe neka sila pa poviče: — Dođosmo da prosimo vašu najmlađu sestru. Stariji i srednji brat poviču: — Ne damo je ove treće ponoći, zaista moramo bar za ovu najmlađu
A oni kažu straži: — Mi idemo ka kralju da prosimo đevojku. A straža odgovori: — Svakome je slobodno proći ko ide da prosi đevojku. — Pa ih propusti.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Eto fundus večni! Jerbo devojaka Biti će dok bude pod nebom oblaka. Smireno prosimo, zato vo pročim ninje Ostajemo vaše pokorne robinje.