Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Nagrditi čovjeka iz čista mira, reći mu da je konj ... Ispod gustih Samardžijinih obrva odjednom prosinuše stroge tužne oči. — Rade, stari pošteni domaćine, a znaš li ti uopće šta je to konj, to ti meni reci, džeko jedna?
Čak i njegove zaostale suze prosinuše radosnim iskrama, a ja se opčinjeno zablejah u dva preobražena starca koji, evo, i plaču i smiju se, a nit su ih tukli,