Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
No mnogi su brezove tojage zaoštrili, i, štono reknu, koji kolac koji proštac uzmu i udare sa tri strane na Valjevo. Turci Valjevčani izađu pred nji’ u Ljubostinju, dočekaju i’ i tu se potuku.
Tako je i Karađorđe radio. Prikučimo se pobliže Dobrani; Karađorđe nađe jedan proštac sebi iz livade, i zapovedi da svaki vojnik, pešak i konjik, nađe proštac i pregotovi, koga puška ne može probiti.
se pobliže Dobrani; Karađorđe nađe jedan proštac sebi iz livade, i zapovedi da svaki vojnik, pešak i konjik, nađe proštac i pregotovi, koga puška ne može probiti. Ovo je (gore pripovedano) bivalo od maja 1806. do 30. julija. Pođemo, 31.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
uzdignutim vratovima, propusti sluge koje odvedoše konje, a od kojih jedan konjušar, neočekivano, pade na kaldrmu, kao proštac. Ušavši žurno među kuće, Isakovič više nije mogao da čuje šta mu dovikuju, od larme i praska pušaka.
Milićević, Vuk - Bespuće
Obnevide oči i uzavri krv, zamahne proštac i odjekne negdje u polju kubura kremenjača. I udaraju cestom po vojnički čizme žandarma, tresu im se perjanice, bljeskaju
Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA
) SULTANA: Šta mumlaš, nemaš svoga posla? Sestro Luciferova, ti ćeš mene u grob oterati. Šta si stala kao proštac nasred sobe? PERSIDA (pođe). SULTANA: Ali dokle ćeš me jesti, zaboga i pobogu! Zar ne vidiš kakva ti je soba?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Preskočiše jednu ogradu, naiđoše na neko đubrište, odvališe proštac, zatim se dvojica izdvojiše u pravcu jednog drveta, na prstima, tiho... i jedan tresnu motkom po granama.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
»Kako li bi bilo da padnem kao proštac pred njih?« — pomisli on. — »Eto ovako, niže... niže.. pa — bup!... Umeo bih se dobro pretvarati, a to bi mi sigurno
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Đurica poče dolaziti k sebi. — Jok ja, onogaj... video je sav narod... pao sam kâ proštac... Zar on meni da podmeće nogu! — uzviknu on i podiže ruku s nožem. — Dole tu kusturu! — ciknu kmet.
Novica podiže jedan proštac, te se provukoše kroz ogradu obojica i uđoše u dvorište. Đuricu obuze neka nepojmljiva zebnja od ove mračne i neme
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Sekire lupaju, granje i vrljike vuku se. — Hociš li što, Jovane? — Nosim jedan proštac. — A što, bolan, samo jedan? — Ne mogado' više ugrabiti.
Ostade sam čistac. Ja jedva ugrabi' ovaj proštac, pa i to umalo ti se ne pobi' oko njega s jednim burazerom. Uvatio on za jedan kraj pa vuče i viče: »moj je.
« Ja opet ukrutio za drugi kraj, pa vučem i vičem: »moj je,« te se umalo ne pobismo, a proštac niti je moj ni njegov, već ko zna kojega je jadnika.